Kad je svojevremeno Generacija 5 lansirala singlicu „Dolazim za 5 minuta“, pored hitoidne muzike, lirika je bila ta koja je osvojila i dakako, postavila pitanje, tko je napisao jezgrovite, svakodnevne, ali ne i banalne stihove koji odišu životom?
Drugim riječima, iza kontura tih par rečenica se nadzirao autor s umjetničkim integritetom i talentom.
Autor stihova je bio tada nepoznati Bora Đorđević, koji je crticom iz svakodnevnog života napravio pjesmu koja je osvojila top liste.
Riblja Čorba je bila logičan korak s kojim je kanalizirao svoje pjesničko umijeće, pišući stihove za pjesme koje su se vrtjele na svim radio stanicama diljem ondašnje Yuge.
Ukratko, već prvim albumom „Kost u grlu“ bend uzlijeće na nacionalnoj sceni, ustoličujući Boru Čorbu na pijedestal pjesnika pločnika, alkoholičara, radnika i kurvi.
Drugi album „Pokvarena mašta i prljave strasti“ je unio rašomon u ondašnji medijski prostor, a pjesma „Dva dinara druže“ postaje maltene nacionalna himna.
Umjetnički život nastavlja izdavanjima albuma s kojima postaju vladari rock miljea na našim prostorima, sve tamo do početka ratnih sukoba, kad umjetničko ustupa i nacionalno zauzima primarnu ulogu. I to ono ekstremno, što je manje više sve iznenadilo, jer umjetnici su po vokaciji pacifisti i pobornici logike, razuma i mira.
Nažalost, to se kod njega nije dogodilo, pa je i njegovo djelovanje na rock planu bilo ograničeno na Srbiju i kasnije na Sloveniju, gdje je na samoj granici s Hrvatskom održavao koncerte, kako bi privukao auditorij iz Hrvatske. I on je dolazio, redovno puneći dvorane u kojima je nastupao.
Pomalo tužno, ali to je bio njegov izbor.
Provevši ostatak života na marginama rock miljea i kompromitirajući se političkim angažmanom, Bora Čorba u biti živi na staroj slavi, koja je bila toliko jaka, da je uspjela dugoročno zasjeniti njegovu tamnu stranu.
Sudbina ili karma, na liječenje je iz Beograda otišao u Ljubljanu, i tu preminuo, kao i Tito protiv koga se borio.
No, za razliku od njega, neće se vratiti Plavim vlakom.
Svejedno, pamtimo ga po pjesmama njegovim, a na ulazu gore, dva dinara mu ionako ne trebaju…
R.I.P.!
