Kad je Bob Dylan stigao u New York, s gitarom i malom torbom, koja se teško mogla nazvati kuferom, u glavi je imao nekoliko vizija svog budućeg života.
Vjerojatno nijedna nije uključivala verziju priče koju je za njega i s njim u glavnoj ulozi ispričao život.
Počeo je svirati po malim klubovima, i kao prateći glazbenik na raznim prigodama, ali kao svirač usne harmonike.
S tim instrumentom u ruci i na usnama primijetio ga je John H. Hammond, lovac na talente iz Columbia Recordsa. (John H. Hammond je tijekom vremena postao ključni igrač u tom miljeu, potpisavši cijelu armiju budućih zvijezda za matičnu kuću)
Te je večeri Hammond pozvao Dylana da se pridruži Columbia Records i, dakako, ovaj je to bez razmišljanja prihvatio.
Sutradan je, bez ikakvih pravnih konzultacija, potpisao petogodišnji tipski ugovor s Columbia Records.
Iako je ugovor naglašavao da se izdaju isključivo autorske pjesme, Dylan nije baš puno mario za to. Danima, tjednima je preslušavao vinile s američkim izvođačima i procjenjivao koju od njihovih pjesama će uvrstiti na album kao obrade.
Iako ih je u tom trenutku imao dovoljno za cijeli album, na njemu su se našle samo dvije pjesme koje je on napisao, a sve ostalo su bile obrade.
Bob Dylan (trad.) – “House of the Risin’ Sun”
Pa ni snimanje nije bilo baš glatko. Naime, Dylan je u izvedbi radio ogromne greške, kako u nedosljednom izričaju, tako i u tvrdoglavom odbijanju bilo kakvih korekcija (što će mu kasnije postati zaštitni znak).
No, to je bio samo dio problema, jer Dylan nije pristajao na ponovno snimanje već snimljene pjesme, ma kako ona bila dobra ili loša, s obrazloženjem: “I said no. I can’t see myself singing the same song twice in a row. That’s terrible.” (izvor: Wikipedia).
Album isprva nije izazivao pažnju. Trebat će mu puna godina i bezbroj Dylanovih nastupa da bi se počeo približavati top listama i naposljetku, više od godinu dana od izlaska, ušao na UK top listu albuma, i to na 13. mjesto.
S albumom prvijencem Bob Dylan postiže ono što je malo koji umjetnik tog doba postigao, otvorio si je put prema drugom albumu, na kojem će se ozbiljnije pozabaviti svojim autorskim opusom i koji će nositi buduće standarde, koji su postali i himne svoje ere (“Blowin’ in the Wind”, “A Hard Rain’s a-Gonna Fall” , “Masters of War”, .. )
Interesantan je omot albuma. Naime, na njemu je osvanula Dylanova slika na kojoj drži gitaru, ali kao odraz u ogledalu. Ta je rošada napravljena kako vrat gitare ne i pokrio logo matične kuće.
Bob Dylan – “Bob Dylan” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
