Relativno duže vremena, negdje sa strane ležao mi je interes za rad italijanskog prog/free jazz benda (inače relativno rijetke zvijerke u njihovoj glazbenoj kulturi), benda s provokativnim naslovom prvijenca i neobičnim glazbenim izričajem, pa su se stvorile idealne premise za donošenje smjelog zaključka da se radi o apsolutno zanimljivom uratku kojem treba posvetiti vrijeme, za kojeg sam bio siguran da će biti zatrpan dobrom, pa i odličnom glazbom u kojoj bi, pretpostavljam, trebalo biti i avantgardnih tragova, radikalnih i eksperimentalnih glazbenih trenutaka, te osvrta na političke turbulencije tog vremena (Brigate Rosse su po prvi put izvršili napad na poznatu ličnost.)
I bi tako, jer u bilo kojoj rock, jazz ili prog enciklopediji teško da bi se našlo mjesta za svrstavanje ovog otkačenog benda punog pozitivnog bijesa i ekstremno nagomilane energije.
Sve to su prepoznali u diskografskoj kući Cramps, po nekima, prvoj neovisnoj kući koja nije robovala broju prodanih primjeraka, komercijalnim rezultatima. Prepoznati od strane managera Franca Mamonea dobili su priliku svirati kao predgrupa Atomic Rooster i Gentle Giant.
Area – “Consapevolezza”
Area (International POPular Group) se javljaju u razdoblju djelovanja već renomiranih italijanskih bendova poput Premiata Forneria Marconi, Banco del Mutuo Socorso, Le Orme, New Trolls, već su ovim prvijencem dobrano razbucali domaću scenu koja je tradicionalni bel canto (inače priznati genetski kod za lijepim melodijama) umetnula u progresivnu glazbu.
U glazbenoj erupciji 70-tih godina, kada je kreativnost bila obveza, a ne slučajnost, Area su se pametno smjestili u prazan prostor, bacivši poliritmičku „petardu“ u svoj glazbeni atanor u kojem je epigonstvo nepoznat pojam, kao izazov za prezentaciju netipično oblikovanih struktura, a iz kojih iskaču i neglazbeni, ikonografski, skandalozni elementi (vidi naslov albuma) koji direktno asociraju na strahote II svjetskog rata.
Nastanak benda nije bila slučajnost, bio je to proces prirodne selekcije glazbenika s zajedničkim stremljenima, a koji su djelovali u sastavu: Demetrio Stratos (vokal), Giulio Capiozzo (bubnjevi, udaraljke), Victor Edouard Busnello (saksofon i flauta), Leandro Gaetano (klavir), Johnny Lambizzi (gitara), Patrick Djivas (bas gitara , budući član Premiate Fornerie Marconi) i Patrizio Fariselli (klavijature).
Area – “240 chilometri da Smirne”
U svom su glazbenom teatru apsurda prezentirali slobodu izražavanja kroz svoju dostojanstvenu, ponekad patetičnu i uvijek čudnu instrumentalizaciju obojenu nepredvidljivim nijansama i rješenjima, kao i specifičnu vokalnu dimenziju koje nikada nisu lagane za slušanje. Ukratko, preuzeli su nezahvalnu ulogu poput Cervantesovog najpoznatijeg junaka u vječnoj (i ponekad uzaludnoj) borbi sa vjetrenjačama glazbenog establišmenta .
Upravo zbog svega navedenog nameće mi se (sasvim osobna) usporedba sa Frankom Zappom čija je glazba istovremeno bila „neozbiljna“ i motivirajuća. A takva je i njihova glazba, „pismo“ s rigidnim instrumentalnim konturama i vokalnim istraživanjima koje nije adresirano za svakoga.
Može se kazati da duša njihovih glazbenih avantura počiva u nevjerojatnoj sinergiji između svih članova čije je glazbeno pulsiranje opipljivo i čujno u gotovo svakoj noti, njihovom realiziranom željom za putovanjem do poznatih glazbenih granica (pa i iza njih).
Area – “Arbeit macht frei”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.