Teško se ikoga iz Kluba 27 može nazvati sretnikom ili sretnicom, ili pak onim minimumom – da je u životima koji su okončani u 27. godini bilo sretnih trenutaka.
Da, sigurno ih je bilo i većinom su bili vezani za pozornicu, a sve prije i nakon nje bila je jedna ogromna tuga, neprebolna. Tuga koja je svoje uporište imala u bezbroj koincidencija koje su okruživale umjetnika/umjetnicu, ali koja je imala i jedan zajednički nazivnik: frustracija, nezadovoljstvo, nepostojanje granica koje su u nekom “normalnom” životu normalne i, nadasve, crte genijalnosti koje su se miješale s crtama ludila.
Biti na granici i hodati po ivici – to je bio životni moto većine iz tog famoznog Kluba 27.
Amy Winehouse jest stanovnica tog kluba, u kojem nema ničeg lijepog osim gole statistike i nevjerice koja nameće pitanje: kako je moguće, tako malo godina, toliko napravljeno i tako naglo prekinuto?
I ponovo, život i put Amy Winehouse daju odgovore na sva pitanja vezana za Klub 27, i na još mnoga, ne baš ugodne odgovore.
Nema smisla podrobno nabrajati njezin životni put – on je poznat, opisan, knjige su sjajile blještavim koricama u izlozima, albumi su se prodavali u astronomskim tiražama, koncerti su bili ispunjeni do posljednjeg mjesta, a sve je to bila ambalaža, laža i paralaža, predstava u kojoj Amy i nije htjela sudjelovati.
Dušom nije bila za ono u što su je gurali.
Nije bila dio svog vlastitog života, bila je samo lutka koja je plesala onako kako je “puppeteer” vukao konce. U njezinu slučaju tragedija jest u tome što je taj smrtonosni “puppeteer” njezin vlastiti otac. Propali umjetnik, koji je kroz svoju rođenu kćer potiskivao svoje frustracije i kroz nju projicirao sve ono što sam nije uspio.
Godinama je govorila da je njezina ljubav jazz, da su njezini idoli na nekom drugom planetu, a njezini interesi u nekim drugim sferama, ali za ludu, zvuk novca bio je neodoljiv i pritisci toliko rasli da je se polako, ali sigurno guralo prema alkoholu kao izlazu, da bi, dakako, na njega došla i droga.
Za ludu je bio međunarodni uspjeh koji je postigla svojim albumima, svojim nastupima, Amy Winehouse jest bila i ostala jedna od najnesretnijih osoba u povijesti moderne glazbe, postala je ikona, simbol nesretnog života.
Pa i njezin posljednji nastup u Beogradu, još se uvijek moglo nešto napraviti ili barem pokušati, ali iza ludu, ugovori, snimanja, koncerti, reprezentacije, promocije… , odnijeli su primat i, dakako, ultimativni “kosac” i nije imao neki težak zadatak, Amy je bila spremna, samo se poklonila i otišla.
Možda je napokon došla na svoje tamo gore na nebu, pjeva svoje omiljene dionice, smije se i šali sa svojim idolima, možda tamo sada živi punim životom nebeskim, kad zemaljski nije mogla.
R.I.P.!
Amy Winehouse (Thelonious Monk) – “‘Round Midnight”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
