Algiers – „Shook“

zaboravljena revolucija evolucije

They did it, again!

Um je kao padobran, ne funkcionira dok se ne otvori, rekao je pok. Frank Zappa. Bila je to doduše samo jedna u nizu pametnih od njega, ali i te kako simptomatična, onda, ali daleko više danas. I to u mnogobrojnim kontekstima.

Političke, svjetovne, pa i kulturne, ćemo ovaj put staviti po strani, i posvetiti se samo muzičkom, jer predmet ovog teksta je recenzija albuma „Shook“, grupe Algiers.

Nakon dva albuma koji su koliko toliko slijedili neku putanju razvoja i progresije izričaja („Algiers“ i „The Underside of Power“), Algiers lansira treći album There Is No Year“, s kojim radikalno mijenja izričaj, i ne samo njega, već i cjelokupnu atmosferu kojom je album obavijen.
No, i taj album je bio samo uvod u sada već kontinuiranu mijenu, te nije ni čudno da je četvrti album „Shook“, stavio mnoge upitnike iznad glava, ali i samo jedan „generic“ odgovor. Da bi ga se slušalo trebalo se u potpunosti otvoriti ili da ponovim Zappinu izreku iz uvoda, um je trebalo otvoriti i neopterećen ući u arenu sa zvukom, koje nije ličio na ništa do sada čujno od ove grupe.


Algiers – “Born” / (ft. LaToya Kent)

„Shook“ i nije album u klasičnom smislu te riječi. Nije zbir pjesama, već više liči na muzičku knjigu u kojoj doduše dominira muzika i to eklektičke provenijencije, od popa, gospela, R&B-a, ima tu i jazza i rapa, ima teškog izričaja kojeg se ne bi posramili ni metalci. Ono što ga čini izuzetkom u opusu jest izgovorena riječ. Bilo u stihovima, bilo u samoj naraciji, do te mjere su na njemu govorne vinjete bez muzičke pratnje.

Lirikom se Fisher donekle ipak vraća izvorima, iako odbacuje radikalizam i biva svjestan činjenice da je ipak crnac u bijeloj sredini.

Frustracije, da, negacija postojanja bilo koga u okruženju, ne!
Drugim riječima, tolerancija, pa i neka vrsta naivnog hipi pristupa, kad ljubav prevladava nad mržnjom. Dakako, postoje izleti i u ekstremne sfere socijalne baruštine, ali ona je na ovom albumu ipak potisnuta.

Spomenuti utjecaji na muzičkom planu su samo donekle opisali zvučnu sliku, jer ona ovisi i o brojnim suradnicima na albumu. O imenima nema smisla, jer su svojom šarolikošću u izvorima pridonijela da album balansira pozitivno čak i u rap trenucima. (To su trenuci kad ona Zappina o (rockerskom) umu dolazi do punog značenja.)

Ili sve gore izneseno sublimirano u jednoj rečenici, evolucija izričaja praćena evolucijom forme.


Algiers- “73%”

I da, Algiers su s ovim albumom donijeli nešto danas potpuno zaboravljeno. Zaboravljeno do te mjere da se zbog neshvaćanja, ne rijetko mogu čuti potpuno negativni komentari na njega u stilu, iznevjerili očekivanja, izdali svoj vlastiti izričaj itd, itd.
Pa poanta i jest u tome da se izričaj do te mjere promijenio, do neprepoznatljivosti u pojedinim trenucima, i da, to asocira na neka druga vremena, kad je ta mijena ili još bolje rečeno permanentna evolucija bila pravilo, a ne iznimka.
Koliko je samo bendova,  tamo daleko u prošlom stoljeću lansiralo pet. šest, …, i više albuma, a da pojedini nisu imali nikakvih dodirnih točaka s drugima u opusu ili pak još radikalnije, skoro svaki album nije imao nikakvih dodirnih s prethodnikom, ali i ni s nasljednicima.

Kao što su svojom pojavom na scenu donijeli dašak zaboravljene energije i svježine, tako su sa svojim izdanjima revitalizirali jedan kreativni proces kojeg danas, koliko bar ja znam, na svjetskoj sceni nema tko pratiti.


Algiers- “Irreversible Damage  / (ft. Zack De La Rocha)”

Sama bit leži u jednostavnom, zašto mijenjati konja koji dobiva utrku?
I tu se gubi svaki smisao razglabanja, jer kokoš koja nese zlatna jaja se ne ubija. Tako danas postoje mnogi koji su našli formulu, doduše dobru i dakako uspješnu i eksploatiraju je do iznemoglosti, bez ikakvih evolucijskih naznaka.

„Shook“ je stoga hrabar album. Okrenut prema socijalnom trenutku društva, ali i unutrašnjem stanju svakog ponaosob. Već spomenuta eklektika je postala neka vrst pečata ovog albuma, koji je svojim postojanjem udario uskličnik u opusu benda.

Gdje i kako dalje, samo nebo zna, jer Algiers su po uzoru na mnoge iz prošlog stoljeća krenuli težim putem i iz albuma u album mijenjaju formu, pa čak i esencu, da se na kraju balade u opis njihovog opusa može komotno napisati, samo mijena stalna jest!


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh