Paul Stone je britanski glazbenik i grafički dizajner specijaliziran za izradu majica, plakata i naslovnica albuma.
Za Solin Live govori o sebi, kao o svome osebujnom opusu
HB: Prvo, možete li se predstaviti našim čitateljima i reći nešto o sebi?
PS: Zovem se Paul Stone, ali me većina ljudi zna kao Stoney – nadimak koji nosim otkad imam oko 8 godina. (Ne zbog aluzija na drogu, kao što je jednom pomislio zaštitar u A&M Studios u Los Angelesu, misleći da sam Biohazardov diler! Haha.)
Tijekom 13 godina kao frontmen, glazbenik i tekstopisac za Keyside Strike, koristio sam nadimak Stoney Strike.
Bio sam prilično aktivan u hardcore sceni dugi niz godina, svirajući u bendovima od 1991. sve do 2020., kada me zaustavio COVID. Završio sam u bolnici s teškim oštećenjima pluća i ekstremnom dehidracijom koja je uzrokovala dugotrajne probleme s bubrezima. Dok sam se oporavljao, počeo sam se ozbiljnije baviti umjetnošću, jer sam bio zatvoren u kući mjesecima. Tu negativnu situaciju pretvorio sam u priliku, umjesto koncerata, fokusirao sam se na vizualni dio glazbe.
Iako sam godinama radio dizajn za svoje bendove i prijatelje, COVID me natjerao da se posvetim umjetnosti ozbiljnije. Od tada, moj se portfelj znatno proširio, a sretan sam što surađujem s poznatim bendovima i ljudima koji cijene moj rad.
HB: Koliko sam primijetio, dugo ste uključeni u glazbu.
Možete li reći nešto o svojim počecima?
PS: Moja ljubav prema glazbi počela je rano, zahvaljujući ocu koji je slušao bendove poput Free, Cream, The Band, Humble Pie, ranog Fleetwood Maca, Rolling Stonesa i Beatlesa. Već s pet godina bio sam fasciniran gitarama, sjećam se kako sam gledao Cream u Royal Albert Hallu na TV-u i bio hipnotiziran.
S 13 godina (oko 1981.) krenuo sam na heavy metal koncerte. Tada je NWOBHM (New Wave of British Heavy Metal) bio ogroman, slušao sam Iron Maiden, AC/DC, Whitesnake, Scorpions, Gillan, ali i manje poznate bendove poput Ravena, Diamond Heada i Tygers of Pan Tang. Omoti njihovih albuma bili su ključni za moje zanimanje za ilustracije. Radovi Dereka Riggsa (Iron Maiden), Marka Wilkinsona i Hugha Simea (Marillion), te Pallas bili su mi velika inspiracija.
Kad sam otkrio Venom, thrash metal i hardcore punk (Discharge, Dead Kennedys), počeo sam primjećivati umjetnike poput Pusheada, Rica Claytona, Seana Taggarta i Pettibonea u časopisu Maximum RocknRoll. To me potaknulo da upišem grafički dizajn, ali nakon što nisam prošao prijemne ispite, odlučio sam se posvetiti tehničkom crtanju.
Godinama sam radio razne poslove (tiskara, miješanje boja, inženjering), ali uvijek sam radio dizajn za svoje bendove, letke, majice, omote.
Prvi službeni omot napravio sam 1998. za album “On Your Knees” benda Lowlife UK. S njima sam 1999. otišao na turneju po Americi, svirajući čak i u CBGB-u prije nego što smo se vratili kući.
HB: Svirali ste u bendovima poput Keyside Strike, Anti-System, Nailbomb i Lowlife UK.
Možete li nam reći više o njima?
PS: Nailbomb (UK, ne onaj s Maxom Cavalerom!). Moj prvi ozbiljni bend. Svirali smo s Biohazardom, Sick of It All, Slapshotom, M.D.C.-om i Voorheesom. Bili smo pod utjecajem NYHC sceni (Killing Time, Biohazard).
Anti-System / Mindfield, nakon raspada Nailbomba, pridružio sam se ostatcima Anti-Systema i osnovao Mindfield (1994.). Snimili demo, dobili članak u Terrorizeru, ali projekt je zamro. Ironično, vratio sam se u Anti-System 2018. na europsku turneju.
Lowlife UK, postali smo popularni na britanskoj sceni, svirali s Murphy’s Law, Agnostic Front, Warzone, Madball, Misfits, Exploited itd. Naš zvuk bio je mješavina 7 Seconds i Oi! punka. Napustio sam bend 2001. kad sam se preselio u Darlington.
Keyside Strike, osnovao sam ga 2002., želeći spojiti Poison Idea, NYHC i psychobilly. Objavili smo 3 albuma, split izdanja s Iron Crossom, Rustomom, Crashed Outom, English Dogs itd.
HB: Trenutno svirate u industrijskom metal bendu Juratory.
Tko su članovi i što vas inspirira?
PS: Juratory je počeo kao studijski projekt s H-om (basist iz Keyside Strikea), ali se razvio u ozbiljan bend s menadžerom i ugovorom za izdavačku kuću. Glazbeno, kombiniramo Killing Joke, Prong, Godflesh s industrijskim plesnim elementima (Ministry, Cubante, Prodigy).
Imali smo jedinstvenu scensku estetiku, maskirne uniforme, video projekcije, tekstove s političkim i spiritualnim temama. Objavili smo jedan album i 6 EP-ova, ali nas je COVID zaustavio 2020. Trenutno je bend u hibernaciji, ali možda bude novog materijala.
HB: Osim glazbe, bavite se grafičkim dizajnom.
Možete li nam reći više o tome?
PS: Kroz O.T.P. Graphics radim omote, majice i promotivne materijale.
Surađivao sam s:
Discharge (omoti za Demo-lition i Live 1980)
Southern Death Cult (majice za dobrotvorne svrhe)
Varukers, Poison Idea, Murphy’s Law, English Dogs
Israel Joseph I (bivši član Bad Brains)
Gimp Fist (dizajnirao njihov kultni Clockwork logo)
Trenutno radim na Neuroot / Fratricide split LP-u (koji je trebao izaći 1988. za Pusheadovu izdavačku kuću). Ovo će biti prvo službeno izdanje te legendarne ploče!
HB: S kojim ste umjetnicima surađivali?
PS: Eric Malmuerte (Carcass), radio sam na letcima i omotima s njegovim crtežima, Gareth P. Marks, dizajnirao logo za Broken Bones, Sean Taggert (NYHC scenograf), planiramo zajednički projekt.
HB: Čime se još bavite osim glazbe i umjetnosti?
PS: Radim u lokalnoj upravi više od 15 godina, aktivan sam u sindikatu Unison.
Idem u teretanu i vozim planinski bicikl.
Imam tri sina, jedan organizira koncerte, drugi studira tonsku obradu, treći grafički dizajn.
HB: Koji su vaši budući projekti i što biste preporučili čitateljima?
PS: Neuroot / Fratricide split LP (Scene Report Records), ponovna izdanja Anti-Systema i Anti Pasti, novi bend (još ne otkrivam detalje!), podcast s Marquisom H.K. o okultizmu i glazbi
Pratite moj rad na Facebooku (O.T.P. Graphics), tamo objavljujem najnovije projekte.
I da, moji radovi su bili krivotvoreni u SAD-u i Aziji… valjda je to kompliment!
Hvala na razgovoru!
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
