MLP-U - chit-chat: Tom Malone

HB: Možete li se predstaviti našim čitateljima?

TM: Pozdrav svima!
Ja sam Tom Malone, ali me obitelj i prijatelji zovu “Tommy” (ne Thomas). Preselio sam se u Venturu 1970. godine i odrastao nasuprot Foster Park Bowla.
Prvi put sam čuo za Cirith Ungol 1973. na njihovom dobrotvornom koncertu u tom parku. Tada sam imao samo 12 godina. Ulaznica je koštala 3,50 dolara, ali kao dijete pokušao sam se ušuljati unutra. Čuvari su me uhvatili i izbacili, ali uspio sam vidjeti dio nastupa. To je bilo prije nego što je Neil Beattie postao njihov pjevač.
Odmah sam postao obožavatelj i pratio njihov razvoj.

HB: Kako je glazba postala vaš životni poziv?
U kojim ste bendovima svirali?

TM: Glazba mi je uvijek bila strast, ponajviše zahvaljujući ocu. Imao je jedan od prvih japanskih kućnih blok-flauta iz 1958. i često je pjevao te snimao narodne pjesme. Još uvijek čuvam njegove snimke na reel-to-reel trakama.

Odrastao sam uz nevjerojatnu kolekciju ploča: Beatles, The Zombies, The Animals, Waylon Jennings, Johnny Cash... Kad sam čuo “Purple Haze” (Jimi Hendrix), “Sunshine of Your Love” (Cream)i “Mississippi Queen” (Mountain), bio sam šokiran snagom rocka. Black Sabbath mi je potpuno promijenio glazbeni ukus.

Prvi instrument bili su mi bubnjevi, plavi Ludwigs sa srebrnim Gretch snareom. Svirao sam uz KISS, ali nisam imao bend. Kasnije sam prešao na bas. Moj prvi ozbiljni instrument bio je Peavey Mark III, kupljen u trgovini “Fancy Music” gdje je radio Greg Lindstrom iz Cirith Ungola.

HB: Kakva je bila glazbena scena u Venturi?
TM: Ventura je imala jake country korijene, Johnny Cash je živio u Casitas Springsu 1960-ih. Bilo je i mnogo garažnih bendova 1970-ih i 1980-ih. Cirith Ungol se istaknuo kao jedan od najboljih, iako su većinom svirali u Los Angelesu zbog šire publike.

HB: Kako ste postali dio Cirith Ungola?
TM: Moj sin Jake me jednom pitao: “Tata, koja ti je najdraža pjesma?”
Odgovorio sam: “Join the Legion” od Cirith Ungola.

Kad je Greg Lindstrom osnovao Falcon, bio sam im fan i redoviti posjetitelj koncerata. Godine 2017. slučajno sam sreo Roba Garvena (bubnjara Cirith Ungola) na koncertu Uli Johna Rotha. Spomenuo je da traže zamjenskog basista, a ja sam se javio. Nakon probe, prihvatili su me. Imao sam 55 godina, dokaz da nikad nije kasno za san!

Svirao sam na demo snimkama za Forever Black i albumu ‘Dark Parade’. Na festivalu Keep It True XXIII (2023.) svirao sam tri pjesme s bendom. Mnogi fanovi su mislili da sam Flint (originalni basist), što je bilo smiješno i malo neugodno.

HB: Zašto je Cirith Ungol poseban?
TM: Prvi album (‘Frost and Fire’, 1981.) bio je revolucionaran, posebno bas dionice u “Better Off Dead”. Zvučali su europski, ne kao tipični kalifornijski bend. ‘King of the Dead’ (1984.) učinio me doživotnim obožavateljem. Smatram ih “očevima doom metala”.
Njihove naslovnice i vizualni stil jednako su unikatni kao i glazba.

HB: Čime se bavite izvan glazbe?
TM: Imam francuskog buldoga koji mi oduzima puno vremena. Oženjen sam 37 godina s curom iz srednje škole. Navijam za Los Angeles Ramse od 1969.

HB: Kakvi su vam planovi za budućnost?
TM: Želim postajati bolji glazbenik, uvijek ima novih izazova. Volim bendove poput Insomniuma i Borknagara zbog njihovog progresivnog pristupa metalu. Ako ih ne poznajete, poslušajte ih!

Poruka čitateljima:
Nikad ne odustajte od snova. Glazba je univerzalni jezik koji nas povezuje.
Hvala što podržavate underground scenu!