Snimka puna simbolike.
“Ošamućen i zbunjen” jest vjeran opis svakog od prisutnih u publici. Bio je to trenutak kad nitko u publici nije znao što je pred njima. Kad su obitelji došle čak i s malom djecom, kad su prvi udarci decibela navukli nevjericu na lica.
Iznad svega, glave su se klimale u čudu, a nad njima je visjelo pitanje:
“Što je, pobogu, ovo?”
Bio je to embrij iz kojeg se rodio monster koji će vladati svijetom dugo godina, pa i desetljeća. Ali ono najveće i najvrijednije je ostalo u zraku…
Jer bio je to trenutak kad bend na pozornici nije ugodio željama publike, niti im isporučio ono što su možda očekivali ili željeli.
Bio je to trenutak kad su publici rekli, neuvijeno, jasno i iznad svega glasno:
“Ovo je ono što će te voljeti. Ovo je ono što će te kupovati na vinilima. Ovo je ono zbog čega će te prelaziti tisuće kilometara i puniti stadione… i biti sretni.”
Integritet je vladao!
Daleko od toga da nije bilo poltronstva i ulizivanja publici, ali tko se danas uopće sjeća tih grupa i solista?
Dok one s integritetom, sa svojim “JA”, danas su legende. Od Led Zeppelina, koji su osvojili svijet neviđenim spojem svega i svačega, preko Pink Floyd, koji je snagom svog izričaja prisilio mainstream da mu se prikloni, do Jethro Tull, čiji je genij neprikosnoveno vladao scenom, a da i ne govorimo o Mahavishnu Orchestra, koji je beskompromisno gazio nebeskim poljima eklektičke fuzije…
Lista ide u nedogled. Bendova s integritetom, jasnim “JA” i osobitim izričajem bilo je na stotine. Mnogi, nažalost, nikad nisu dobili zasluženo priznanje, jer u trenutku kad su divovi hodali zemljom, biti svoj i umjetnički izražajan i osebujan, jednostavno nije bilo dovoljno.
Zato, da se vratim na snimku grupe Led Zeppelin pred publikom koja nijemo i u čudu gleda ono što će tek zavoljeti, sa sjetom se jednostavno moramo prisjetiti tih trenutaka.
Jer rock kakav smo poznavali je mrtav, samo mnogi to ne priznaju…
Rock koji pokreće mase umro je davno, i svima je jasno…
A nada?
Nada uvijek postoji.
No, razumnom logikom dolazimo do poražavajuće činjenice, uz sve veću ulogu umjetne inteligencije, nema velikih diskografskih kuća koje bi ulagale u bendove (početni ulozi danas nisu niti malo skromni). Nadalje, s jedne strane, nema mašinerije koja bi prepoznala nova ostvarenja na način da se formira nešto novo u skladu s ukusom, jer jednostavno, s druge strane, opći ukus i poriv za novim prosječnog konzumenta su, u odnosu na nekada, ravni nuli.
I tu svaka priča završava.
Ako treba dokaz, pogledajte komercijalne top-liste sedamdesetih. Pored mainstreama, na listama je bila progresivna glazba, eksperimenti, čak i avangarda, jer je postojala kritična masa koja je bila dovoljno zrela i obrazovana da bi uživala u toj muzici, i to se sve skupa iz današnje perspektive čini kao neki lijepo napisani Matrix koji nikad nije postao stvarnost.
Zato, ako ne znaš što je bilo, osvrni se, podigni kamen i pogledaj ispod njega.
Naći ćeš odgovor bar na jedno svoje pitanje…
Ako si ga uopće u stanju postaviti!
Nažalost na YouTube servisu nema integralnih, već samo editiranih snimaka nastupa Led Zepelina na francuskoj televiziji. Izrezani su baš kadrovi na kojima je publika koja u nevjerici promatra što se događa pred njima, ne rijetko pokrivajući uši radi neočekivane „buke“, a i kadrovi male djece s roditeljima su isto tako izbačeni …
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.