Iznad Šibenika, na tvrđavi Sveti Mihovil brani se grad i čast, ugled i dostojanstvo njenih zidina i građana od napada masovnog turizma i glazbenog neukusa koji kao virus neumorno hara Dalmacijom.
Jedan od heroja te epske borbe, na prvoj crti bojišnice je venezuelansko američki umjetnik i glazbenih Devendra Banhard (u nastavku DB, kao ja) koji je na sparnu nedjeljnu ljetnu noć 28.07 nastupio uz pomoć cvrčaka i laganog povjetarca na radost svih ljudi koji čitaju knjige, skupljaju ploče i dvaput promisle prije nego što nešto loše kažu.
Malo više nego obično zakasnili smo taman nekih 12 sati na službeni početak najave događaja na fejsu u 08.30. Ajde pretpostavio sam da su falili am/pm naštimat na svom satu, pa im je već do podne sve bilo gotovo. Ali to mi je pomoglo izmaštati šta bi bilo kada bi neki koncerti stvarno započeli sa jutarnjom kavom i istezanjem ili jogom.
Svakako moja najveća briga za ovaj događaj je bila da ću klonuti tijelom prije kraja, jer preslušavajući novi album umalo jesam. Devendru čije ime mi je bilo najlakše upamtit povezujući ga sa Derventom, gradom iz BiH sam evidentirao već kad je svirao na Super Uhu u Primoštenu. Iako ga nisam tad slušao jer sam radio dvokratno (neponovilose), pamtim ga iz flajera sa rasporedom festivala kojeg čuvam i danas. No, način kako se on ušuljao na stražnja balkonska vrata u moj život nisam mogao predvidjeti, niti na to utjecati. U zadnjih nekoliko godina se glazbeno educiram sve manje ili ništa preko radija, a sve više ili sve preko ‘streaming’ platformi. Naši još nemaju prijevod za to, osim šta je streaming strujanje. I tamo imam opciju Dnevno otkrivanje novih izvođača. Kada nešto dobro čujem, bacim lajk i pjesmu spremim u neku svoju ladicu koju se nadam kasnije otvoriti. E pa DB mi je sa nekoliko pjesama i kriv i dužan našao na polici sa kondomima:
Muzika za sex.
I to samo od one najvažnije faze zavođenja do predigre. Ako sex traje duže od 10 minuta onda bi valjalo prijeći na nešto življe, da dama ne zaspe, ili koga već imate na drugoj strani kreveta.
A za predigru na predivnoj tvrđavi Sveti Mihovil bili su zaduženi simpatični njemački trojac Zenmenn.
Ime im taman priliči zvuku.
Odmah sam primijetio da nemaju električnu gitaru, samo bas, bubanj i klavijature što sve češće viđam na scenama festivala i šire. Ili je normalnog gitaristu bez problema s egom i demonima teško naći, ili je gitara prevaziđena i precijenjena, pa tako je nemaju i neki jako živahni i životopisni bendovi kao Kranks (ali tu su 2 basa) ili Abop (ali tu su 2 bubnja).
Sunce se sakrilo pod modru plahtu mora u daljini, a iza nas je izašao mrak koji se tu skrivao od ranog jutra kada je simpatični tročlani bend veselih boja kao da je doša s plaže bez zadrške komunicirao s publikom koja je pomalo punila tribine. Na podiju isprid bine se jedna mlada tetovirana dama mojih godina vrtila i plesala sa sinom od nekih tek 3, 4 godine na ovoj planeti, što se posebno svidilo klavijaturisti u kratkim ljubičastim hlačicama i kapom.
Nisu se mučili s poezijom i tekstom jer pjevanja nije bilo, ali glazba je svakako na listi svakog radio voditelja koji drži do sebe i želi nešto ugodno lijepo i dugačko da mu svira u pozadini dok čita vremensku prognozu i nove cijene sa peškarije. Oni su se dobro zabavljali i meni ih je bilo drago vidit i čut. Napokon vrlo dobar odabir za predgrupu.
Htio bih ali ne mogu na ovoj vrućinu reći dobar bend ‘za zagrijavanje’.
Oko 21.35 pogasila su se sva svjetla, osim ona na nebu, a na razglasu kao na zvučnicima aerodroma nevidljiva voditeljica je najavila predstojeći bend na hrvatskom i engleskom jeziku. Odjedanput su svi pohrlili prema bini kao da su isprid njih mladi Beatlsi, a mi u Star Clubu Hamburga 1962. Privilegija biti u prvom redu tribina više to bila nije.
Jesu zgodni, njih 5 gori, ali nisam znao da imaju toliko obožavateljica.
‘Dobro veče, kako ste?’
Odmah na startu je DB koji je hrabro navuko rebatinke pokazao sposobnost pamćenja stranih riječi, ali ponajviše i volju i želju da se svidi damama u publici, a možda i ponekim muškarcima.
Priznajem, očekivanja mi nisu bila visoka, taman toliko nisko da ako izbjegnem zijevanje znači da sam na dobrom putu. DB je mlađi od mene samo 15 dana i jednu godinu ali već 22 godine objavljuje albume i svira po cilome svitu.
Nama je pjevao sanjivim glasom kao da šapuće na uho uz rub jastuka od pamučnog satena. Vjerujem da je očarao i tonca koji nije znao da li to tako mora biti ili da ga pojača.
Ali svakom notom, tonom i zvukom osjećao se miris ljeta, borova i soka od breskve koji se cijedi niz obraz i lijepi za ruke dok plutamo na štramcu uz More 1 do 2.
“A more 2 je lagani povjetarac koji svojom brzinom od 6 do 11 km na sat osjećamo kao milovanje po licu dok se lagano gingamo na valićima visine od 0,2 do 0,5 metara, kao da smo na koncertu Devenedre Banharta na tvrđavi Sveti Mihovil.”
Došlo mi je da uhvatim za ruku prvu slobodnu curu i stisnem se uz nju da je zaštitim od okrutnog svijeta van ovih zidina, pokušavajući zaustaviti trenutak i zaboraviti da sam oženjen.
Ali bojao sam se da se ne bih odlijepio od znoja koji se cijedio s mene kao da sam iz mora izašao, jer nisam birao košulje od lana i satena već celuloze i najlona s Temua.
Svakako krug koji se raširio oko mene kao aura dao mi je taman toliko privatnosti kao da bend svira samo za mene.
Podsjetili su me svojim zvukom, vibrom i energijom, pa i izgledom na Morphine koji mi strašno nedostaju. Kao da sam ih stoput sluša uživo, a ne samo nekoliko puta, u snovima.
Ali osjećam cijelu navalu bendova u nas na valovima koji su uzburkali Devendra kao Svemirko, Nipplepeople, Valentino Bošković i mnogi drugi.
‘Ovo je mjesto plavi dragulj’ rekao je DB na našem jeziku i zaslužio vriske i urlike cjelokupne publike dok je pokušavao predstaviti članove benda koje ‘volim’, kako on kaže.
Ispunjavao je bend i glazbene želje, bilo što s nekog od svojih 12 dosadašnjih albuma i sve je to izgledalo kao da je trajalo satima, kada je DB rekao dvije riječi na hrvatskom koje nitko ne želi čuti usred lita oko 22.30. A one su bile: Laku noć.
Otišao je brzo kao da se vratit neće.
Nakon odsviranih samo 55 minuta koncerta šanse da se NE vrati nazad na bis bile su manje od onih šansi da političari odbiju povećanje svojih plaća za 70 %.
Ne bih se ovdi ponavljao koliko mrzim taj bis igrokaz, ali bih hrabro zahtijevao od organizatora da garantiraju po ugovoru minimalno sat i 30 svakog glazbenika, izvođača i benda za kojeg se plati poštena cijena karte.
Ko ne poštiva neće ga se platiti i gotovo.
Sjećam se zadnjeg koncerta Balaša na tvrđavi 2019, Nakon 4 sata na pozornici i 20 minuta do 2 ujutro nije niko pomišljao na bis.
Kakav bis, šta je to, jel se to jede?
Hoćemo ić leć.
Naravno, nije sve u veličini, ako si inžinjer, tješe se frajeri.
DB se vratio bez majice, kao da se spremao bacit pod tuš ili je već poklonio nekoj, što je curke dodatno raspalilo, ali taman kada je sa dvi pisme opet digao atmosferu, otišao je i ostavio nas bez vrhunca. Vjerojatno takvi frajer se povodi starom filozofijom Georga Constanze i većine nas smrtnika:
‘Kada vidiš da si ostavio dobar dojam, bježi dok nisi sve pokvario’.
Ostavi je da želi još.
I čak sam i ja začudo želio još, što me podsjeća na paradoks i uvodnu bazu Woody Allena u filmu Annie Hall.
Neću je prevoditi, jer čudno je u glavi čuti Woodya na hrvatskom:
“There’s an old joke.
Uh, two elderly women are at a Catskills mountain
resort, and one of ’em says:
“Boy, the food at this place is really terrible.”
The other one says,
“Yeah, I know, and such … small portions.”
‘ Well, that’s
essentially how I feel about life.
Full of loneliness and misery and suffering
and unhappiness, and it’s all over much
too quickly.’
Ali šalim se, muzika na tvrđavi sv. Mihovil je uvijek kulturno uzdizanje, to nije za svakoga već samo za odabrane. To nije ribarska noć, techno party do jutra ili dreka i lom Siniše Vuce na pomoćnom igralištu Goška povodom 100 godina kluba noć prije ovog koncerta, joj.
Kao u pravim, vrhunskim restoranima sa Michelinovim zvjezdicama porcije su male i slatke, taman da se okusi nešto što nije nikad i onda se krene na drugo jela s menija.
A ono je:
sve fotografije u objavi i foto album: Jelena Rogošić / MLP-U
koncert Devendra Banhart u slikama:
