Kad je “Larks’ Tongues in Aspic“ izašao, naišao je na nepodijeljene simpatije kritike i auditorija. Logično se nametnula turneja koja bi prenijela publici ono što se događalo u studiju i izlazilo iz zvučnika preko gramofonske igle.
Već su prvi koncert dokazali da magija u studiju nije bila slučajna, ni pitanje trenutka, već permanentno stanje koje se prelilo i na pozornicu.
Stoga nije ni čudo da je već nakon desetak koncerata King Crimson počeo improvizirati na pozornici, ispočetka na postojećim kompozicijama, da bi potom jamovi krenuli od nule. Drugim riječima, muzika koja je dolazila s pozornice je dijelom bila potpuno nova i polako je postajala embrio novih kompozicija. Bio je to de facto početak rada na novom albumu „Starless and Bible Black“ koji je nastajao na pozornici, od embrija do skoro finalne verzije. Stoga ulazak u studio i nije bio prezahtjevan, King Crimson je snimio novo remek djelo.