Ovo vraća vjeru u muziku, život, ljude i uopće u neke civilizacijske vrijednosti.
Iako je osnovana daleke 1969. godine, grupa King Crimson s periodima hibernacije djeluje i u novom stoljeću. I ne samo to, i pored hibernacije posljednje inkarnacije, u novom je stoljeću vjerojatno medijski najeksponiranija od svog osnutka.
Kao pioniri progresivnog izričaja i lučonoše smjera u kojem se muzika kretala i još uvijek kreće, King Crimson su uvijek djelovali iz sjene prepuštajući drugima svjetla reflektora i medijsku pozornost. Bezbrojne inkarnacije koje su stvarale ne samo bezvremenske albume, već i „vodiče“ za muzička gibanja, nastajale su i odlazile kako bi se ideje, poglavito iz glave Roberta Frippa, materijalizirale. (Neke albume nikada nisu čak ni izveli uživo („Lizard“)).
Iako je status ove grupe neupitan i poznavanje njenog opusa postalo pitanje opće kulture, gibanja oko King Crimson su ipak sve iznenadila, a poglavito protagoniste.
Naime, nakon godina hibernacije Robert Fripp je osnovao devetu inkarnaciju grupe s tri bubnjara, klavijaturama, saksofonom, dvije gitare i basom, te najavio nekoliko koncerata u Americi kako bi ispunio davno dano obećanje nekom od promotora na tom kontinentu.
Neobavezno okupljanje je urodilo ozbiljnom pripremom, i ekipa je krenula preko Velike Bare. Tamo su ih već na prvom koncertu dočekala rasprodana sjedišta i prema riječima samog Frippa, prva večer i prvi nastup su bili čisti šok za sve njih. Iako su očekivali polupraznu dvoranu, potajno, poprilično punu, prepunjena je premašila sva očekivanja.
Ali to je samo početak ove velike priče. Kad su odradili par obećanih koncerata, ogromna masa zahtjeva za ulaznicama je ostala neodgovorena, te su odlučili ostati dok se „ne potroše zalihe zahtjeva“.
No, ispostavilo se da ta zaliha s naknadnim koncertima, ne samo da se ne smanjuje, već se povećava logaritamskom progresijom, te je pala odluka da se prekine s nasumičnim održavanjem koncerata i vrati kući da bi se pripremila turneja.
I tako je najavljena samo jedna turneja po Americi, koja je trebala biti konačna prije umirovljenja glavnog aktera priče, Roberta Frippa.
Pokazalo se da su se radili „računi bez krčmara“, jer turneja je prošla u trijumfalnom raspoloženju, pred prepunim i rasprodanim prostorima. I onda se u priču ubacuje globalna potražnja za bendom, jer je vijest obišla zemaljsku kuglu.
Suma summarum, nakon četiri godine na putu po svim kontinentima, bend je prekinuo s nastupima, ali i dalje je “demand” za ulaznicama enormno visok. Znajući Frippa, neće popustiti zovu novca, ali… , nikad ne reci nikad.
Jedan od posljednjih nastupa imali su u Brazilu, gdje se održavao ‘Rock in Rio 2019‘.
Nastupili su pred ogromnim gledalištem, koje je potvrdilo globalni status ovog benda i smjestilo ga među najveće.
Set lista je, hm… u najmanju ruku čudna, jer pred toliku masu ne podastrijeti najpoznatije kompozicije, već samo neke, zvuči kao… , pa da, King Crimson.
I da ne bude zabune, evo je:
-
Neurotica
-
Red
-
The Court of the Crimson King (with Coda)
-
Indiscipline
-
Epitaph
-
21st Century Schizoid Man (with “Take the ‘A’ Train” snippet)
Službenih izdanja ovog koncerta nema, pa su se na tržištu pojavila bootleg izdanja. Pomalo čudno za Frippa, tijekom vremena je prihvatio jedno kao vjerodostojno, poglavito radi kvalitete zvuka, te danas postoji King Crimson – “Rock in Rio 2019” kao neslužbeno izdanje.
Nažalost, koliko je poznato, postoji samo jedna snimka nastupa i to na kineskom siteu, koju možete pronaći ovdje
