Bilo je veselo druge večeri prvog Blues Festivala u klubu Ovčice. Na sceni su bili veseli Slovaci, Luboš Bena & Bonzo Radvanyi.
Svojom verzijom blues standarda su se idealno uklopili u koncept festivala, te na kratko donijeli dašak Delta izričaja.
Bez ikakvih ograda duo je na pozornici prezentirao zavidno umijeće i nadasve sposobnost da u samo dvije osobe objedini cijeli orkestar. Njihova pojava na pozornici zrači optimizmom, a pozitivna energija je tekla cijelo vrijeme trajanja koncerta, bez ikakvih oscilacija.
Imajući na umu da je blues sam po sebi forma koja odražava tugu, prazninu duše i većinom pjeva o osamljenosti i otuđenju, tim više impresionira pozitivna lakoća postajanja ovog sastava.
Ne izlazeći iz blues šablona (“woke up this morning” / “my baby left me”) duo Bena & Bonzo praše delta blues i na radost ne samo poklonika, drže publiku u tenziji i permanentnoj pažnji.
Nažalost nisam vidio puno mlađeg svijeta koji bi mogao upiti početak početaka svega što se danas u muzici događa, ali, nikad se ne zna.
Beni i Bonzu su se na pozornici pridružili Hrepa i Antonija (Sunnysiders), te je tijek koncerta poprimio “puniji” tok. Hrepa je svojom harmonikom nadopunjavao i parirao gitari, te se koncert pomalo počeo pretvarati u blues jam sessions.
Sve skupa, jedna veoma ugodna večer u društvu bluesera iz Slovačke, zemlje Dobro Gitare i dobrog piva.
Kažu da se prvi mačići bacaju u more. Ovom prilikom će se teško primijeniti ova poslovica, jer ma koliko u biti bio skroman i limitiran danima i izvođačima, prvi Summer Blues Festival je opravdao očekivanja i položio podlogu za svog nasljednika.
Izlišno je spominjati grešku u koncepcijskom koraku sa sastavom Super Funk Sessions. Iako van koncepta donio je jednu lijepu večer protkanu eklektičkim (slobodnim) jazzom. U biti, ako se mene pita, dva koncerta festivala bih gledao kao „dva koncerta“.
I ništa lošeg u tome!
Čestitke organizatoru i dakako, neka se ovaj prvi festival pretvori u tradiciju, koja će za koju godinu prerasti prostor kluba i preseliti u daleko veći prostor.
Puste želje?
Ne, nego nada u bolje sutra!
