Kultur Shock je lektira za školarca, piva za pijanca, Uskokova optužnica za ministra, obavezan koncert za svakog rokera, pankera, metalca, đezera, narodnjaka, bluzera, pacifistu, idealistu, antifašistu…. Svima ostalima ulaz zabranjen. Četvrtak je, dan prije petka. I zadnji put su nastupali u glupi dan, ponediljak, ali oni to mogu.
Već sam ih dvaput gleda, prije nove ere 2019 na Kulturaljki u Šibeniku i prošle godine u Močvari u prvih im 30 godina karijere.
Imao sam svoju djembe svirkicu večeras koja je trajala do 10, ali sam se išuljao već oko 20.45 samo da podržim mlade snage metal scene Nikola’s Cage iz Zadra.
Energičnu Andreu na vokalu znam iz viđenja s puno svirki, a i frendica mi je na fejsu, uz posljednji kontakt prije 7 godina.
Sad kad razmislim toliko dugo praše scenom, da kad god čujem za Nicolasa Cagea prvo pomislim na njih, a onda na onog nekog glumca. U početku isprid bine nije bilo nego nas 10ak, no njen dobar glas, oštra gitara, duboki bubanj i masni bas se daleko čuju, tako da do kraja svirke već nas je bilo više nego noć prije na Gatuza i Zorana Čalića. Malo je domaćih metal bendova koji se mogu svidit i ljudima koji nisu metalci kao ja, kao što nisam ja.
Opalio sam 300 slika jer su jebeno fotogenični i jedva za prvu ruku sam suzio na 97, a sada isprid vas su tek dvije, ali u galeriji malo više, na mom fejs zidu najviše.
Sasvim zasluženo sviraju po cijeloj Hrvatskoj i šire, ali nikako da dožive i pravi proboj, svoje velike bine i festivale, a po kvaliteti mogli bi bit na Wackenu, Glastonburyju, Coachelli…i samostalno na tisuće lokacija kao što to rade njihova velika sestra i braća iz grupe Jinjer.
Naše tržište znamo nije blagonaklono prema bendovima s engleskim izričajem, tako da podržavam što više pisama kao “Namazan u Kocke”, jer Andreji leži bit ljuta na domaćem jeziku, tad imam više filing da se obraća meni i nama. Ipak, da je bilo sist u auto i pratit Kultur Shock na njihovoj turneju, to bi im otvorilo mnoga vrata u Europi. Zaustavit ću se s pametovanjem ovdi i samo poželit im sriću.
I usput zdravlje, pamet, snagu, volju, motivaciju, upornost, disciplinu, hrabrost, živce i strpljenje da rade ono šta vole.
Točno u 22 sata se putujući cirkus sa svih strana svijeta popeo na binu da obilježi 30 godina karijere.
U pauzi sam otišao do šanka, dok sam se vratio moje misto pored stupa zauzelo je već 5 ljudi. Trebao sam se ukopat kao u bunkeru s nišanom kroz svoj objektiv.
Svi su tu da ih Gino, 64 godišnji grandpa guru kao prorok, veliki vođa i učitelj, s mikrofonom, trubom i djembeom umisto štapa izbavi iz zla, povede u spasenje i obećanu zemlju, ni na nebu, ni na zemlji.
I dalje mi je nevjerojatno da postoji netko ko voli glazbu, ko nije zakopan u svoj život, a da još čuo nije za Kultur Shock.
No redovno, već treći put zaredom nađem takvu osobu i dovedem je samo iz gušta gledanja izraza lica dok bend napada sve ustaljene šablone i očekivanja u glavi zapeloj u paukovu mrežu neznanja.
Ja pak ne znam tekstove, ali ekipa je znala, pjevala, bacala se, surfala po gomili i šutkala. U prvim redovima su bili i Nikola’s Cage članovi, čak i Czwik, kojem ni nakon 20 godina menadžiranja KS nije dosadilo da ih sluša i gušta.
Nikada nisu prekinuli turneju, ali to im se umalo desilo u Beogradu kad su ostali bez gitariste koji je otišao doma brinut se o bolesnoj ženi. Ali kakve moraš biti sriće da ti priđe čovjek i kaže: ja znam sve vaše pjesme, a usput sviram i gitaru. Za ovu turneju imaju i najmlađu članicu, slatku violinisticu iz Tuzle.
I moram priznat, nije to sve lako svirat, toliko prijelaza, usporavanja, ubrzavanja, ludila, stajanja, skakanja iz sevdaha u metal, iz punka u jazz…Trebalo mi je da se napijem Hidre, a ne pive da po prvi put trijezne glave to sve vidim. Ima neki poseban doživljaj prisutnosti na koncertu u ulozi mormona, na soku ili vodi, puno čistije vidim ispred sebe. No čistiji put imaju onda i misli kako smrdim po znoju tuđem, kako me noge bole… Dok se probijam do bine napadaju me trileme jeli bolje aparat nositi u ruci kao uteg u teretani, oko vrata pa da nabadam ljude objektivom u leđa ili u kesi za dućan oko ramena kako sam i ponia? Čovik na dvi crne pive se ne zamara s takvim glupostima.
Tu je Gino da me utješi, njemu je teže:
Bolan sam ti propao, klonuo, potonuo.
Akšam pada, moja rano..
No nisam klonuo duhom, klonuo sam tijelom. Nakon uru i po Kulturne centrifuge i odlazak benda s bine jedini sam sjeo u hodnik za prvi stol i nadao se da nema bisa. To je malo bilo naivno od mene, ali takva je nada. Slijedilo je još 5 pisama da se dočeka petak. Kako li je tek njima svirati, noć prije u Ljubljani, sutra u Beču, prekosutra u Stuttgartu, Czwick im je nabia tempo kao da žuri pred dolazak smaka svita, 22 koncerta u 25 dana od Grčke do Njemačke. Nije to sve lako, i ne mogu reći da im zavidim. Moraju biti kao familija od nekoliko generacija pod istim krovom, u istoj sobi, kombiju. Nema se pravo na loš dan, umor, bolest, one dane u mjesecu, ljutnju, depresiju, prkos…svaku noć se daje sve od sebe. Pa hvala im još jednom na tome. Niste trebali. Ma trebali ste, da znamo da nismo jedini normalni ostali.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
foto album:
* sve fotografije: Davor Bobanac/MLP-U
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
