Supertramp je bio bend koji je svoj prog izričaj pokušao kanalizirati kroz pop senzibilitete.
S prvim su albumima skrenuli pažnju na sebe i bili su tu i tamo posjetitelji velikih top lista. S trećim i četvrtim albumom su dobrano zagazili na te top liste s obje strane Atlantika, te se činilo da će prog komuna izgubiti još jednu perjanicu, jer zov novca je uvijek bio i još uvijek jest neodoljiv.
No, skladatelji tandem Rick Davies i Roger Hodgson je uvijek pronalazio kojim putem gaziti. Pazili su da ne ugaze previše na polje kompromisa, ali istovremeno, da svojim kompozicijama daju pop ruho i dakako, hitoidnost, što je garantiralo pozicije na top listama.
Stoga ni izlazak albuma “Even in the Quietest Moments…” kao petog studijskog izdanja u biti nije donio ništa novog, revolucionarnog, do daljnje evolucije koja će ih ponovno odvesti na vrh top lista.
Supertramp – „Give A Little Bit”
Kako su očito osjetili da su u matičnoj zemlji postigli neki maksimum, kako na komercijalnom, a još i više na kreativnom planu, prije snimanja albuma “Even in the Quietest Moments…” sele u Ameriku i tu se trajno nastanjuju. Odlaze u Caribou Ranch studio, koji je bio u vlasništvu Jamesa Williama Guercia, poznatog producenta i managera. Sama činjenica da je producirao Blood, Sweat & Tears, Chicago, … , te da je vodio Beach Boyse, dovoljno govori u kojem su smjeru Rick Davies i Roger Hodgson željeli nastaviti.
I jesu, jer na albumu “Even in the Quietest Moments…” je otisnuta zbirka briljantnih kompozicija, dakako, prog esencije, ali pop usmjerenja, te kretanje prema top listama nije bilo upitno.
Kako bi ipak zadržali prog sljedbeništvo, a vjerojatno i radi svog renomea, na albumu je osvanula “Fool’s Overture” u trajanju od deset minuta.
Supertramp – “Fool’s Overture”
https://www.youtube.com/watch?v=9gn4KFJLdKs
No, i pored “Fool’s Overture” album je daleko komercijalniji nego prethodnici, ali, ma koliko to čudno zvučalo, i pored dominantnog pop prizvuka, “nisu prodali dušu vragu”. Drugim riječima, prog sljedbeništvo im je priznalo napor, te album svojim postojanjem nije otjerao prog fanove, dok je istovremeno regrutirao mnogobrojnu vojsku, onu kojoj je čisti prog bio stran, ali koji su s pogledom bili okrenuti prema njemu.
Bilo je to zlatno polje na kojem su Supertramp našli svoje mjesto, što će se u budućnosti i te kako isplatiti.
Jer, ma koliko album “Even in the Quietest Moments…” bio samostalan album i produkt traženja i pronalaženja nekog konačnog izričaja grupe, ipak je, povijesno gledano, bio samo uvod u nasljednika, “Breakfast in America”, s kojimu će Supertramp pokoriti zemaljsku kuglu i napokon definitivno zaokružiti izričaj i traženje.
P.S. – slika s omota je stvarna. Klavir je iznesen iz studija i ostavljen preko noći na snjegu, te je ujutro slikan …
Supertramp – „Even in the Quietest Moments…“ / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.