Rijetko se koja žena uspjela vinuti tako visoko na umjetničkom nebu, a pogotovo u punk i New Wave eri, kao Lene Lovich.
Neminovna usporedba s Patty Smith je izlišna, jer obje umjetnice čvrsto sjede na suprotnim stranama glazbenog izričaja, ali istovremeno dijele toliko zajedničkog. Dok je Patty Smith osebujna pjesnikinja koja uglazbljuje svoje stihove, Lena Lovich glazbeno je nadarena pjesnikinja.
Sam njen život ukazuje na glazbenu svestranost koju rijetko možemo naći kod novovjekih umjetnika.
Da bismo u potpunosti razumjeli njezin prvi album “Stateless”, moramo se upoznati s njezinim putem od samih početaka i okruženjem u kojem je nastao.
Lene Lovich rođena je 30. ožujka u Detroitu kao Lili-Marlene Premilovich, od majke Engleskinje i oca Srbina.
S 13 godina seli s obitelji u Hull u Englesku.
Tu susreće gitaristu i pjesnika Lesa Chappella, koji će postati dugogodišnji suradnik i naposljetku bračni partner.
1968. seli se u London i upisuje umjetničku školu.
Pridružuje se underground sceni, a javne nastupe započinje u kabare klubu kao orijentalna plesačica.
Iz tog razdoblja datira i njezin put u Španjolsku, gdje se susreće sa Salvadorom Dalíjem, pod čijim utjecajem ostaje dobar dio svog života. Po povratku nastupa sa svojom verzijom akustičnog rocka, te pjeva u crkvenom zboru u predstavi “Quintessence” koja se izvodi u Royal Albert Hallu.
Pored toga, angažira se na svim mogućim umjetničkim frontovima.
U predstavi Arthura Browna nastupa kao vojnik; kao go-go dancer u “Radio One Roadshowu”; odlazi na turneju po Italiji s “West Indian soul bendom”; svira saksofon za “Bob Flag’s Balloon and Banana Band” i u kabaretskoj predstavi “The Sensations”; snima krikove za horor filmove; piše liriku za francusku disco zvijezdu Cerrone… itd. itd. – daleko bi nas odvuklo nabrajanje svih njezinih aktivnosti.
Ono što je bitno u priči i u neku ruku s čime počinje njen glazbeni angažman u nekoj grupi jest trenutak kad se pridružuje funk bendu “The Diversions” i s njima izdaje pet singlica i album, ali bez ikakvog uspjeha, te se vrača radu u sjeni.
Piše tekstove, između ostalih i za veliki hit “Supernature”, kojeg izvodi njezina stara poznanica, francuska disco zvijezda Cerrone.
Disk jockey Charlie Gillett predstavlja njezinu kompoziciju “I Think We’re Alone Now” bosovima Stiff Recordsa.
Lene Lovich – “I Think We’re Alone Now”
Dobiva prolaznu ocjenu i ponudu za snimanje singlice i albuma.
Ne imajući ništa za B-stranu singlice, na brzinu, u suradnji s Chappellom piše i snima “Lucky Number”, koji postaje njezin najveći hit.
Popeo se na top 3 u Engleskoj.
Lene Lovich – “Lucky Number”
Nedugo nakon toga snima prvi album “Stateless” na kojem počiva još jedan hit, “Say When”, koji dolazi na top 20 u Engleskoj.
Lene Lovich – “Say When”
“Stateless” je vrhunski pop album. Na njemu su dva hita i još jedan, s daleko većim potencijalom, koji nažalost nije prepoznat od strane diskografske kuće.
Radi se o uvodnoj kompoziciji “Home” koja sadrži u sebi sve što jedan hit treba imati. Povrh toga, predstavlja idealan uvod u album ovakve orijentacije i na najbolji način prikazuje Leninin image.
S čisto glazbene strane, album je korektno produciran, pitak je, ali ne i plitak.
Aranžerski je veoma bogat, ali ne i kičast.
Primjetan je utjecaj Devoa i B-52’s, ali ima tu još nešto.
Možda i presudno.
Lene Lovich – “Home”
Tijekom slušanja cijelog albuma jednostavno se nemoguće otrgnuti nekim poveznicima s Patty Smith. Njezin duh lebdi cijelim albumom iako zapravo nema konkretne točke na koju bismo mogli uprijeti prstom.
Koliko je to pozitivno ili negativno, predstavlja čisto subjektivnu procjenu.
Piscu ovih redaka ne smeta, dapače, vidi u tome jednu pozitivnu komponentu, jer Lene ipak donosi nešto što Patty nije nikad. Patty je glazbeno ovisila o bendu koji ju je pratio, za razliku od Lene koja sudjeluje u stvaranju zvučne slike, a da ne govorim o njezinu saksofonu. Šteta što na albumu nema više njenih dionica.
Album je izašao u doba postpunk-a i nadolazećeg New Wave-a te je time i obilježen. Drugim riječima, jako izražen image, koji u ovom slučaju ima itekako podloge u tekstualnom dijelu albuma, a svodi se na razmišljanja jedne osobe, kozmopolita, koja nema domovine.
Poznavajući Lenino kozmopolitsko razdoblje i njezino porijeklo, image – a i sve oko njega – samo se nameće.
Lene Lovich nažalost nije pointerala na uspjehu ovog albuma. Nastavila je s glazbom, ali ne tako aktivno i agresivno kao što bi se očekivalo od umjetnice njezinog kalibra.
Drugi album “Flex and No-Man’s-Land” čekao je punih pet godina da bi ugledao svjetlo dana.
Izdavanjem maxi singlice “New Toy” zaokružuje se ta faza njezinog stvaralaštva.
Lene Lovich – “New Toy”
Da ne bi bilo zabune – Lene nije mirovala. Dapače, daleko od glamuroznih medija, surađuje s bendom Devo, a vrhunac suradnje izvan struje bilo je njezino gostovanje kao vokal, pod pseudonimom Mud’s Sis, na albumu Residentsa, “Commercial Album”.
Isto tako, piše s Chappellom i Chrisom Judgeom Smithom performans “Mata Hari”, koji se izvodi u Hammersmithu u Londonu.
The Residents – “Picnic Boy”
U to vrijeme započinje i njezina suradnja s Ninom Hagen. Izdaju singlicu “Don’t Kill The Animals”, koja postaje himna udruženja za zaštitu životinja.
I tu se otprilike završava njezino djelovanje početkom osamdesetih.
Sljedećih godina napušta scenu i posvećuje se obitelji.
Nina Hagen & Lene Lovich – “Don’t Kill The Animals”
Na scenu se vraća 1989. godine, kad izdaje album “March”, koji prolazi gotovo nezapaženo.
Zajedno s Judgeom Smithom i legendom Canterbury scene, Peterom Hamillom stvara rock operu “The Fall of the House of Usher”.
Ne malo iznenađenje priređuje svima koji je poznaju sudjelovanjem na albumu “Take Me to Your Leader” space-banda Hawkwind. S njima ujedno i nastupa.
Teško je doći do ikakvih recenzija tih nastupa, ali poznavajući rad Hawkwinda i Lene, vjerujem u magiju te simbioze.
Lene ne posustaje do današnjih dana.
Još uvijek je aktivna na glazbenoj sceni.
Zadnji zapaženi angažman joj je bio u mjuziklu “Eurydice”, Judgea Smitha.
I što na kraju reći?
Lene Lovich imala je – i još uvijek ima – sve kvalitete koje krase superzvijezdu.
Njezina samozatajnost i iznad svega, zanemarivanje financijskog nauštrb umjetničkog, donijeli su joj ograničenu publiku, ograničene naklade nosača zvuka, ali time se oslobodila okova koje takva orijentacija nameće.
Svaki sljedeći korak u njezinoj karijeri bio je toliko neočekivan da je teško mogao potaknuti ikakav značajniji komercijalni uspjeh. Ta sloboda koju je sama sebi izborila stvorila joj je bazu fanova svih mogućih afiniteta i ukusa.
I nakon pola stoljeća od izlaska prvog albuma, ti fanovi vjerno pune koncertne dvorane u kojima ima (rijetke) nastupe.
Možda najpogodnija kompozicija za završetak ovog teksta je ipak “Tonight”, kojoj ne treba nikakvo objašnjenje.
Eto!
Lene Lovich – “Tonight”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
