Daleke 1962. godine, Howard E. Scott i Harold Brown su oformili grupu pod nazivom The Creators. Sljedećih godina su im se pridružili Charles Miller, Morris “B. B.” Dickerson i Lonnie Jordan.
Zadnji su pristupili Lee Oskar i Papa Dee Allen.
Sastavljena od jakih individua, orijentiranih na različite stilove muzike, band je pokušao blendirati taj široki spektar utjecaja u jedinstveni i prepoznatljivi zvuk. U tome su u potpunosti uspjeli, što dokazuju i ondašnje top liste, ali i još uvijek aktualni muzički izričaj.
Pisana povijest grupe započinje upoznavanjem s Eric Burtonom, vokalnim solistom Animalsa koje je upravo bio napustio.
Koju je težinu imao taj susret pokazuje i činjenica da su u to vrijeme Animalsi bili po popularnosti tik do Beatlesa u Americi?
Burton i War su započeli s gažama i uskoro izdali singlicu i album. Singlica “Spill the Wine” zauzima top liste, a grupa se lansira u orbitu ondašnje muzičke elite.
Slijedio je album Eric Burton Declares “War”, koji je samo potvrdio status grupe.
Eric Burton & War – “Spill the Wine”
Prvi album je donio osnovne pravce kojih će se grupa držati u budućnosti. Pored tekstova koji su propovijedali harmoniju i slogu među ljudima i narodima, do kritike radi ne poduzimanja ničega za eliminaciju siromaštva koje je rodilo bande i kriminal koji kao kuga hara crnačkom populacijom u Americi.
Ne smijemo smetnuti s uma da je rasna diskriminacija u Americi ukinuta par godina prije nastanka ovoga albuma i da je u velikom dijelu sjeverno-američkog kontinenta i te kako postojala u svakodnevnom životu.
Eric Burton i War su se otisnuli na cestu. Negdje u sred Europske turneje, Eric doživljava nervni slom i napušta grupu.
Bio je to službeni kraj grupe i nitko od njih ništa više nije očekivao.
Ne mireći se sa hudom sudbinom, grupa bez Eric Burtona ulazi u studio i snima album “All Day Music” koji uz pomoć dviju singlica “All Day Music” i “Slippin’ into Darkness”, zaposjeda top liste i time označava povratak grupe među velikane.
War – “Slippin’ into Darkness”
U šestom mjesecu 1972. godine izdaju album “The World Is a Ghetto” koji označava kreativni i komercijalni peak njihove karijere.
Album sjeda čak i na prvo mjesto Billboardove Top liste što je bilo neobično za ovu vrstu muzike. Istovremeno dobiva status najprodavanijeg albumom godine.
Singlice isto tako suvereno osvajaju prva mjesta top lista, a pogotovo “The Cisco Kid” koji je i jedan od stupova albuma.
I dok njihovi prethodni radovi zvuče poprilično arhaično, uključujući čak i singlice koje su bile hitovi, “The World Is a Ghetto” zvuči iznenađujuće friško i nadasve aktualno.
War – “The Cisco Kid”
Obje kompozicije opisuju život u Harlemu i oslikavaju crnu i nadasve ironičnu besperspektivnu stvarnost ljudi koji tu žive.
Slijedi 13-minutna tema “City, Country, City”. Bio je to kamen temeljac novog zvuka Tamla Motowna. Afrički ritmovi, pomiješani s bluesom i latino utjecajem, a sve zapakirano u očaravajuću i nadasve nadahnutu (psych) atmosferu. Tematika koju će razviti naslovna, “World Is a Ghetto”.
War – “City, Country, City”
“City, Country, City” zatvara prvu stranu albuma. Nastavlja je “Four Cornered Room”, balada u najboljoj Temptation maniri, čak štoviše, mišljenja sam da bi i sami Temptationsi voljeli potpisati ovako nešto.
I ponovo se moramo ponoviti, savršena vokalna harmonija, afro/latino ritmovi, neskriveni utjecaj R&B-ja, jazza i veličanstveno oslikana atmosfera
War – “Four Cornered Room”
Naslovna kompozicija albuma “World Is a Ghetto” je priča za sebe.
Iako ne izlazi iz koncepta albuma, toliko je autonomna u svojoj biti da je sama zasjela na vrhovima top lista i tu suvereno ostala tjednima.
Za današnje pojmove nezamislivo da 10-minutna kompozicija može uopće doći na top listu, a kamoli je zauzeti.
Još impresivnije djeluje činjenica da je zasjela na vrhovima ondašnjih bijelih top lista – rock i pop muzike i time otvorila prostor za prodor soula, funka i blenda etničkih muzika u do tada nezamislivim prostorima. Divergirajući interes širokih masa na nešto drugačiju glazbu od standardnog rocka, otvorila je prostor za globalnu popularnost mnogih etno orijentiranih grupa.
War – “The World Is a Ghetto”
Album zatvara “Beetles in the Bog”, veseo, skoro karipski obojen latino/funk jam.
Tema je postala potpis grupe.
War – “Beetles in the Bog”
Godinu nakon lansiranja albuma “The World Is a Ghetto”, War izdaje novi album, “Deliver the Word”. Album je nosio dva hita, “Gypsy Man” i studio verziju “Me and Baby Brother”.
I taj album se prodao u dva milijuna primjeraka potvrđujući status grupe, ali ne donoseći ništa novo u njenom izričaju.
Grupa War će nastaviti izdavati solidne albume, ali koji neće donositi ništa bitnog ni novog doli, već znano.
Posljednji album “Evolutionary” su izdali 2014. godine.
War – “Gypsy Man”
War je bio jedan od najvećih “new funk” grupa sedamdesetih, koja je s “Earth, Wind and Fire” redovno tukla etablirane zvijezde R&B-ja, Stevieja Wondera, Arethu Franklin, Marvina Gayea, Dianu Ross …..
Ono što grupu izdvaja od svih ostalih u muzičkoj branši tog vremena je ta složnost i zajednički trud uložen u stvaralaštvo. Grupa nije imala lidera niti ime za koje bi se vezala, osim na početku s Ericom Burtonom. Sve njihove kompozicije su potpisane kao zajednički rad svih članova grupe.
I na kraju, ono što ih označava kao snažne individue jest činjenica da su započeli kao međunarodni, etnički obojen band pod vodstvom blues rockera/ex-Animal vokala, Eric Burdona, i kad ih je ovaj napustio, snašli su snage za ponovni početak, pa čak i novi izričaj.
U tom kontekstu se posebno istiće album “The World is a Ghetto”, koji predstavlja vrhunac tog napora, a ujedno i peak Motown Recordsa, ne samo kao diskografske kompanije, nego i kao poznatog Motown Sounda.
Ima samo par grupa u povijesti muzike koje su uspjele na način na koji su War uspjeli. Jedna od njih je Band, prateća grupa Bob Dylana koja je ipak imala lakši zadatak, jer je u neku ruku nastavila koračati Dylanovim putem i uz njegovu podršku, prilagodivši ga sebi.
Druga, a možda i posljednja u ovom nizu, grupa Badfinger, koju je George Harrison povremeno angažirao kao prateći band. Ali oni su i prije tih angažmana imali svoj muzički stil, tako da se kod njih radi o daleko lakšem putu od onog kojim je koračao War.
Donoseći cijeli komplot ritmova, od afričkih, preko latinskih, ne srameći se pokazati utjecaj R&Ba i jazza, soula, pa čak i gospela, War je unio još jednu novinu. Unio je skoro psihodeličnu atmosferu u svoja djela, inspirirajući mnoge bandove koji su došli nakon njih.
Da i ne spominjemo da su time postavili podlogu za sve današnje soulom inspirirane muzičare i bandove.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
