Ima nešto u osamdesetima što je neobično opojno za ljude, zbog čega se osjećamo tako nostalgično, posebno ako smo tada bili tinejdžeri, pa čak i onima, ili možda posebno onima, koji ih zapravo i nisu proživjeli. Gledano u kontekstu svojih najprepoznatljivijih, vizualno zadivljujućih sastojaka, ’80-e se neprestano vraćaju – u dizajnu, glazbi i popularnoj kulturi.
Kao što jedan komentar na YouTube-u kaže: “Tragedija odrastanja u ’80-ima je u tome što u to vrijeme niste shvaćali koliko je to sjajno, a kada ste konačno shvatili, bilo je gotovo.”
Pitanje o podrijetlu suvremene popularnosti ’80-ih može izazvati različite odgovore. Neki to vide kao nostalgiju za vremenom zapadnog ekonomskog prosperiteta kada se činilo da se povijest bliži kraju i da će demokracija i kapitalizam ispuniti sva svoja obećanja. Drugi bi istaknuli da su ’80-e zapravo bile doba rađanja pop kulture kakvu poznajemo danas. Bilo je to, uostalom, doba kinematografskih avanturističkih blockbustera, nove eksplozije znanstvene fantastike (iako su ‘Star Wars’ ili ‘Alien’ franšize koje datiraju iz ’70-ih), kristalizacije i kreativnog razvoja značajnih glazbenih žanrova (metal, alter, goth, hip hop, synth pop i elektronska glazba u najširem smislu) ili, konačno, popularizacija video igara. U ’80-ima nastali su MTV, World Wide Web i prvi digitalni mediji. Tehnologija, posao i kreatori iz ’80-ih revolucionarizirali su popularnu kulturu – što je možda razlog zašto toliko želimo crpiti nasljeđe ovog doba, gdje su se mogućnosti činile neograničene.
Mnoga od naših najvećih iskustava gledanja filmova zapravo smo doživjeli u kinu, a kasnije kod kuće, na VHS-u, još kasnije i na DVD-u. Slično je i sa glazbom, bilo da govorimo o albumima na gramofonskim pločama ili CD-ovima, tek kasnije u MP3 i sličnim formatima. To su filmovi i albumi koji vjerovatno još uvijek stoje na našim policama, koje povremeno rado konzumiramo… ili bolje rečeno na kojima smo odrasli. Postali su dio nas.
Neki od njih su odmah postali kultni klasici, a neki su bili manji upečatljivi iako ih je nekolicina zagovarala u to vrijeme, i tek su sa zakašnjenjem ponovno otkriveni kao pravo blago. Neki su možda potpuno prošli ispod našeg radara, ali, danas, ne samo da su izdržali test vremena, već su dokazali da su itekako vrijedni našeg.
I unatoč opsjednutosti napretkom u informacijskoj eri, mnogi ljudi još uvijek žale za vremenom kulturnih inovacija koje su se dogodile u ’80-ima, a nije teško shvatiti zašto. Danas obilujemo moćima digitalnog doba koje putuju kroz vrijeme, te koje, zahvaljujući YouTube-u i drugim internetskim trasama, nostalgiji pop kulture daju još više prostora za “divljanje”.
No, suvremena pop kultura ponajprije se referira na osamdesete godine prošlog stoljeća u vidu prosperitetnog Zapada, posebice Sjedinjenih Država. Međutim, ’80-e su imale drugačiju specifičnost iza Željezne zavjese i još jednu u zemljama u razvoju, iako su i tamo pokušavali, s boljim ili lošijim uspjehom, oponašati Zapad. To može dovesti do svojevrsnog krivotvorenja slike: stvaranja percepcije osamdesetih godina prošlog stoljeća kroz prizmu iskustava koja definitivno nisu bila svakodnevica u svjetskim razmjerima.
Fascinacija za ’80-ima vjerojatno još dugo neće nestati iz našeg estetskog i pop-kulturnog pejzaža. Osamdesete su još uvijek važne jer se, bilo izravno ili neizravno, osjećamo kulturno povezanima s desetljećem. Naravno, vremensko razdoblje nudi bijeg, bilo u lijepa sjećanja na mladost ili u posljednje puno desetljeće prije nego što je internet izveo udar na našu pozornost. Ali sjeme onoga gdje smo sada zaista je bilo posađeno tada.
Bilo je toliko toga za istraživati u ’80-ima, a mi smo za vas u ovom feljtonu dotakli samo vrh ledenog brijega. Međutim, važno je da dok smo toliko uronjeni u naše današnje digitalizirano i stresno društvo, ne zaboravimo na svoju povijest i razdoblja koja su stvorila toliko toga što cijenimo unutar naše kulture i osobnosti. Ta su područja prvenstveno definirala i redefinirala pop kulturu ’80-ih. Neki od trendova čak su preneseni u ’90-e i 2000-e.
Kako prelazimo u ’90-e, pojavljuju se dublji društveni i politički konteksti, isprepleteni s analizom raširenih kulturnih promjena. I dok smo prihvaćali te promjene tijekom ’90-ih, postalo je jasno da se ovo desetljeće odnosi na otkrivanje vlastitog identiteta usred brze globalne transformacije. Ova tema nastavlja odjekivati i danas dok otkrivamo svijet koji se stalno “razvija”.
Mnoštvo umjetnosti stvoreno u ’90-ima bilo je odgovor na neobuzdani konzumerizam ’80-ih – eksplozija alternativnog rocka koja se suprotstavlja synthpop i metal scenama ’80-ih, brzo rastući pokret nezavisnog filma, i mnogi drugi oblici umjetnosti.
No, odjeci ’80-ih snažno su se osjetili i u narednom desetljeću, barem što se glazbene scene tiče.
John Cale & Brian Eno – “Spinning Away”
Madonna – “Vogue”
Ten Sharp – “You”
Queen – “Innuendo”
Duran Duran – “Come Undone”
Duran Duran – “Ordinary World”
R.E.M. – “Drive”
Youssou N’Dour ft. Neneh Cherry – “7 Seconds”
Take That – “Back For Good”
Madonna – “Frozen”
Očito je da svi žanrovi doživljavaju vrhunac i na kraju nestaju u pozadini (ili unutar underground scene, kao što je često slučaj), iako još uvijek postoje stvarni umjetnici.
Neshvatljivo je zamisliti koliko se svijet promijenio zbog razvoja digitalne tehnologije. Možda je publika danas potpuno nevoljna izaći iz svoje zone udobnosti kako bi iskusila nešto što izaziva njihove osjećaje. Industrija je stvorila ovaj problem, a pojava komercijalnih tehnoloških inovacija za kućnu i osobnu upotrebu samo je nagradila ovaj način razmišljanja.
Sada, u vrijeme kad je sve prisutnija paranoja globalnih kriza – ratnih, ekonomskih, ekoloških, epidemioloških, egzistencijalna prijetnja umjetnom inteligencijom te politizacija ljudskog tijela i slobode mišljenja uz popratnu inflaciju familijarnosti i inverziju tradicionalnih vrijednosti i autoriteta, zbog čega je povjerenje u budućnost znatno oslabljeno; najbolji glazbeni i filmski hitovi ’80-ih mogu se pohvaliti trajnom neposrednošću koja im omogućuje da se danas osjećaju relevantnijima nego što su ikada prije bili – a u nekim slučajevima i više.
A što nam budućnost nosi …???
“In The Year 2525”: A I Version
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
