Lipa litnja večer u Kuli.
Čarolija ambijenta Kule Kamerlengo diže glazbeni ugođaj na n-tu.
Večeras dvije poslastice. Vinko Čemeraš, pobjednik Voicea kojeg znam još iz doba dok je bio frontmen odličnog benda Anarhiv. Slušao sam ih dva puta uživo, kao predgrupe MORT-a i zapazio visokog Vinka s moćnim glasom.
Žestoku i socijalno angažiranu tematiku Anarhiva zamijenio je nešto mekšom varijantom rocka koja malo bolje do izražaja dovodi njegov vrhunski glas. Malo domaćeg, malo engleskog, malo autorskog, malo tuđeg, koncert Vinka i njegove grupe Talvi Tuuli daje zanimljiv koloplet melodija za pravo uživanje. Dobra gitara i već opjevani vrhunski vokal imaju potencijala da prežive ove teške godine za glazbenike.
Osobno sam poželio malo energije Anarhiva, ali možda će Vinko ponovo prigrliti Punk, jednom kad se etablira na sceni.
U svakom slučaju lijepi uvod u Urbana i njegova četiri mušketira. Sve ono što volimo kod Urbana bilo je i u kuli. Energija, iskrenost, najbolji vokal još od Bebeka i njegove pjesme … . Neobične, zanimljive pjesme koje teku i ljube se s vrhunskim tekstovima.
Urban već dugo radi za svoj gušt i ne podilazi trendovima, dugo je na sceni i radi sebi za dušu. Bend odličan kao i uvijek. Njegovi stari prijatelji, bas i bubanj i klavijature i nešto manje stara gitara, vrhunski prate titraje Urbana, majstora scene.
Stari hitovi Laufera i neke nove stvari s novog albuma pa njegovi „Astonaut“, „Mala truba“ i svega lipoga još…
Publika pobrana, malo starija, komunikacija odlična. Dva sata prošla u minuti kao da je kula neko mjesto izvan prostora i vremena.
Tako nam malo triba u ova šugava vrimena.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
