Rock glazba se nije mijenjala polako. Uglavnom su te promjene bile nagle i neočekivane. Povijest rocka je puna velikih prevrata, tj. albuma koji nisu bili samo dobri, nego su i promijenili pravila igre.
Znači, ovo nije popis ‘najboljih albuma’, nego onih koji su bili gejm čendžeri. Ako tvoj omiljeni album nije na listi, to je zato što se ovdje ne vodimo sentimentima i nostalgijom, nego činjenicama i suhoparnom statistikom.
Sex Pistols – Never Mind the Bollocks (1977.)
Punk nije rođen u New Yorku. Tamo je hodao na prstima po CBGB-u. Izvorna punk buka je nastala u Londonu kada su četiri nadrkana klinca, s više bijesa nego talenta, odlučila pljunuti britanskom društvu ravno u lice. ‘Never Mind the Bollocks’ je bio manifest anarhije i šamarčina establishmentu, u kojem su pomiješali politiku, ulični bijes i nihilizam u nepune 39 minute nereda.
Johnny Rotten na njemu nije pjevao nego je pljuvao stihove kroz zube, i to sa gardom pijanca koji prijeti da će ti se popišati na haubu, a na kraju to i učini.
Album produkcijski zvuči prečisto za punk album, ali upravo ta jasnoća samo još više pojačava njegovu brutalnost.
‘Never Mind the Bollocks’ nije ponudio novu viziju rocka, nego je samo uništio staru, i samim time je postao jedan od najvažnijih albuma ikad snimljenih.
Nirvana – Nevermind (1991.)
Slično ime albuma kao prethodnik, ali tu svaka sličnost prestaje. Ovaj album je došao od niotkud.
Zvučao je kao sve suprotno od dotadašnjih MTV plastičnih hitova…, prgavo, depresivno, sirovo, ali zato neodoljivo. ‘Nevermind’ je bio neplanirana revolucija u kojoj je jedan introvertni čudak iz Aberdeena sa razrokim pogledom i Fender Mustangom razvalio cijelu komercijalnu paradigmu.
Kurt Cobain nije htio biti glas generacije…, ali je to postao. Pjesma ‘Smells Like Teen Spirit’ eksplodirala je kao Molotovljev koktel pravo u lice glam rocku. Rock je ponovno postao opasan.
Ovim albumom Nirvana je stavila grunge na globalnu glazbenu kartu, ali isto tako i pomaknula granice onoga što alternativni rock može postići. Uspjela je spojiti underground i mainstream, bez da se u potpunosti kompromitira.
Poslije ‘Neverminda’ svaki bend je odjednom postao „alternativan“, i svi su htjeli biti tužni. Problem je što nitko nije bio tužan kao Kurt, toliko tužan da ga je vlastita tuga na kraju ubila…, dok su se drugi samo igrali tugom.
The Beatles – Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band (1967.)
E da…, Bitlsi. Ali ne oni ‘She Loves You’ Bitlsi. Ovo su LSD Bitlsi. ‘Sgt. Pepper’ je bio onaj trenutak kad je pop prešao u visoku umjetnost, i kad je LP prestao biti zbirka pjesama i postao koncept i ideja.
Promijenio je način na koji ljudi slušaju glazbu, kako se albumi produciraju, kako se dizajniraju omoti, kako se razmišlja o glazbi kao umjetnosti. Osvojio je Grammy, oduševio kritiku, i postao mjerilo za „ozbiljnu“ pop glazbu.
‘Sgt. Pepper’ je promijenio poimanje rocka kao puke zabave. Nakon njega rock je mogao biti i filozofija, eksperiment, pa i kazalište.
A bend, oni su mogli biti što god su htjeli. Doduše, više nikada to nisu uspjeli ponoviti. Ali nije ni trebalo. Jednom je bilo dovoljno.
The Velvet Underground & Nico – The Velvet Underground & Nico (1967.)
Ako su Beatlesi rock pretvorili u umjetnost, Velvet Underground ga je pretvorio u surovu, prljavu, iskrenu ispovijed iz podzemlja. Ovaj album je prodao sramotno malo primjeraka kad je izašao. Ali oni koji su ga kupili, svi su osnovali bendove.
Lou Reed je recitirao o heroinu, prostituciji, seksualnoj fluidnosti i mrtvom sjaju neonskog New Yorka. Cijeli album zvuči kao soundtrack za noć u kojoj sve pođe po zlu, ali nekako si sretan zbog toga. Nema nikakve virtuoznosti, ali ima puno istine. Gitare režu kao žilet, bubnjevi zvuče prastaro, a Nico pjeva kao da dolazi iz nekog hladnog i zlokobnog unutarnjeg stanja svijesti.
Brian Eno je jednom rekao: „Prvi Velveti uopće nisu imali publiku. Ali oni koji su ih čuli, svi su ih shvatili.“ Bez njih nema punka, nema indie rocka, nema Sonic Youtha, nema Pixiesa, pa ni Bowieja kakvog znamo.
Ovaj album nije rock promijenio, on ga je učinio mogućim.
Pink Floyd – The Dark Side Of The Moon (1973.)
Beatlesi su stvorili trenutak kada je popularna glazba prešla u umjetnost, a Floydi su to ovim albumom definitivno potvrdili i zauvijek zacementirali.
Slobodno se može zaboraviti sve što se dotad znalo o rock albumima. ‘Dark Side‘ je album koji je razvalio vrata percepcije, to je konceptualni udar groma ravno u mozak. Dok su drugi ganjali rifove i groupie djevojke, ovi momci su secirali ljudsku psihu skalpelom.
Slušajući površno, ovo je album o vremenu, pohlepi, smrti i ludilu. Ali ispod toga, ovo je priručnik za život u svijetu koji se okreće brže nego što to mozak može obraditi.
Produkcijski, ovo je čisto remek djelo. Ali, ono što ‘Dark Side’ čini bezvremenskim nije samo zvuk, već poruka samog albuma.
Zato je ovaj album promijenio rock zauvijek. Pokazao je da rock može biti misaon, sofisticiran i univerzalno značajan. Ali ne samo kao glazba, nego kao jedno od onih djela koja pomiču granice onoga što umjetnost uopće može biti.
Ima albuma koji su veliki, a ima i albuma oko kojih se sve drugo vrti.
Ovo je jedan od tih albuma.
‘Promijeniti rock’ ne znači svirati bolje, niti prodati više, a niti dobiti više nagrada. Znači promijeniti način na koji ljudi razmišljaju, osjećaju i slušaju.
Svi ovi albumi su to uspjeli. Neki od njih nisu bili savršeni, ali svi su bili potrebni.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
