Nije neka tajna da Toni Starešinić “operira” na nekoliko polja, pa je tako teško odrediti koje mu je polje najmilije, da ne kažemo najdraže. Možemo samo spekulirati s obzirom na afinitete, ali i isprepletenosti u kojem bi pravcu intimno želio da ide njegov rad i u kojoj formi da se zaokruži izričaj u nekoj evoluciji koja jest permanentna u trajanju, ali isto tako jednoznačna u trenutku.
Bez namjere za “nabadanjem”, slušajući novi album koji je pred nama, Eksterminator ’81, i nije teško zaključiti koje su to vode u kojima se osjeća kao riba, u kojima ne diše na škrge, već punim plućima.
No, kao i za sve u životu, i za ovo putovanje treba pratnju, koja u ovom slučaju i nije baš pratnja, već ravnopravno sudjelovanje u izletu zvanom “jam”. Uz njega su Andrej Jakuš i Janko Novoselić, oboje s povijesnom pozadinom sudjelovanja u njegovim projektima, od Chuia do Mangroovea, ali i do neobaveznih svirki koje u pravilu rađaju daleko više nego se čini u trenutku.
A posljednje i zabilježeno putovanje je počelo u Vrtu Pogona Jedinstvo, kad je trio u predvorju priredio koncert. No, da je to bio samo koncert, koji se sutradan evocira kao zbir lijepih trenutaka i pohrani u memoriju, onda bi o njemu mogli pričati samo prisutni.
Snimka koncerta se pokazala iznimno kvalitetnom, te je ipak, na sreću, odlučeno drugačije.
Pred nama je album kojem je Toni nadjenuo ime Eksterminator ’81 (o naslovu malo kasnije!)
EKSTERMINATOR ’81. Escape Route LIVE
Ako ste se pitali čemu onakav uvod, evo razlog:
Album otvara kompozicija “Glazba za ekološki osviještene uši feat. Biljke”.
Na prvi pogled ništa jasno – koje Biljke, kakva ekologija… koje…?
Pitanja naviru, ali Toni se pobrinuo ipak za neko objašnjenje kao uvod (cijelo možete naći ovdje!).
Dakle, trio je iskoristio prednosti tehnologije (nauka narodu!) i preuzeo zvukove koji su nastali kad je snimljen impuls kojeg biljke šalju i preko interfacea taj impuls pretvoren u MIDI format koji je pak vrlo upotrebljiv kao zvuk u daljnjem procesuiranju. (Eno bi bio sigurno ljubomoran na ovu ideju!)
“Glazba za ekološki osviještene uši feat. Biljke” je čisti, nepatvoreni i kristalno jasni meditativni jam, u kojem su dodatno inkorporirane Biljke kao vjerni suradnici (kako će riješiti autorska prava… hm, u eurima sigurno ne, možda u lijepom, mirisnom gnojivu?).
U trajanju od nekih šest minuta kreira fluidnu atmosferu u kojoj improvizacija biva postavljena na pijedestal, a inspiracija postignuće svega što vrijedi u njoj. Šest minuta šetnje kroz misli, kontemplacije, zvučne ispovijedi, pretočeno kroz instrumente i uobličeno u zvučnu senzaciju koja bi (ako se mene pita, a ne pita, smrc!) mogla potrajati i daleko, daleko duže od vremena koje zauzima na albumu.
Pogled na ostatak albuma, dakle “Escape Route”, “Sanctuary” i dva medleyja, Chui i Mangroove, sam nameće zaključak da se album u biti logički dijeli na tri dijela. Iako mu nitko ne negira kompaktnost, pa ni žanrovsku ujednačenost koja gazi prema eksperimentu, sam korijen je presudan u toj slici koju album sam nameće. Svaka kompozicija/jam iako ima neku poveznicu sa svim ostalima, ipak se mora posebno poentirati, ne kao samostojnu, već kao logički dio.
Od atmosfersko/ambijentalne kontemplacije (u suradnji s muzikalnim biljkama), preko dua sa solo albuma Survival Kit, dolazimo do možda najintrigantnijeg dijela albuma – medleyja sastavljenog iz, s jedne strane, opusa Mangroovea i s druge strane, Chuia.
I tu svaka logika koja u sebi ima paralelne crte, koncentrične krugove i pravilne trodimenzionalne projekcije jednostavno prestaje. U biti, najbolje bi bilo odmah izbiti iz glave bilo koji znak koji u sebi nosi značenje “jednakosti” i po toj logici prepustiti se onome što je očito ili se takvim učini nekome tko poznaje opus ova dva benda.
Drugim riječima, možda najbolji pristup ovim jamovima bio bi “Oblivion Express” (ne Brian Augerov!), ili, prevedeno – na brzinu zaboravite sve što ste ikada čuli od Mangroovea i Chuia i prepustite se kontemplacijama glazbene slagalice koja vas nosi daleko dalje nego što je ovih dana došla posada Artemisa II.
I dok posveta, ako je tako možemo nazvati, Mangrooveu teče muzičkim pejzažima pretočenim pastoralnim dionicama, dotle Chui Medley rastura, doslovno. Komotno mogu reći da je ovaj Medley jedan od vrhunaca kojeg je Toni sa suradnicima ikad postigao, i pri tom mislim ne samo na jamove, koji su mu u duši, već i na polje artikulirane kompozicije, jer količina energije, ingenioznosti u kreaciji ovog zbira nota matičnog benda ne može drugačije biti opisana.
Pa i sam kraj kompozicije nakon bubnjarskog sola – slon koji pleše, ne u staklarni, nego u čeličani, koji i pored toga melje sve ispred sebe, stvarajući prividan kaos u artikulaciji ili pak nastojanju da artikulira ono što se jedva može identificirati, a kamoli ukrotiti.
Crescendo na potenciju!
I neka je tako, tako treba biti, jer:
In astrīs scrīptum est!
P.S. – osta san dužan objašnjenje imena albuma. Pošto san lin za pisat faktografiju, ako vas interesira, pogledajte ovdje!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
