Bile su to “gluhe” godine za prog. Yes kao perjanica pokreta sedamdesetih, nakon šesnaest izdanih albuma i statusa božanstva u Americi, jednostavno nema pojma gdje se okrenuti, osim, dakako, prema mainstreamu.
Albumom “Talk” uspjeli su puno izgubiti, jer i usprkos permanentnim personalnim promjenama (koje su uglavnom uključivale skoro iste članove!), bend nije mogao pronaći izlaz iz zatvorenog labirinta u kojem se našao. Naime, progresivni izričaj je, a oni su bili njegov najbolji primjer, zagazio u toliko dubok manirizam, da su izdanja iz prošlosti izgledala kao misaona imenica i kao da ih je izdao netko drugi, a ne oni. S tim su izričajem osvojili kontinent i ne jednom okupili i do 100 000 ljudi na svom koncertu.
Gdje krenuti na zalasku stoljeća, kad im se armija sljedbenika osipala svakim albumom?
Krenuli su na sigurno, bar po njihovom rezonu, zagaživši po pličini pop miljea. Na stranu što im to nije bio prirodni habitat, na stranu što im je to bilo okruženje koje im je koliko-toliko pružalo (posljednje?) utočište, no veličina kakva je bila Yes, to sebi jednostavno nije mogla i nije smjela dopustiti.
Iako je Rick Wakeman po tko zna koji put već napustio grupu, to ipak nije bila izlika da popuste diskografskoj kući koja je forsirala komercijalni album.
Yes – “Open Your Eyes”
Još se jedna očigledna okolnost pokazala kao “sudbonosnom”. Naime, Chris Squire i Billy Sherwood su prije ulaska u studio za snimanje albuma koji će dobiti ime “Open Your Eyes”, krenuli s paralelnim projektom “Conspiracy”, te je iskorištena prilika da se dio budućeg materijala uzme iz tog projekta, što u startu stavlja kontroverzu na izdanje, jer je taj dio materijala nastao za sasvim drugo okruženje i tek je prilagođen grupi Yes u studiju.
Krećući se “pop” vodama ili, bolje rečeno, udovoljavajući diskografskoj kući i pakirajući materijal u “radio friendly” ambalažu, Yes se pokušava u biti vratiti na početne pozicije albuma “90125”, ali, zaludu, jer ipak, lucidnost Trevora Rabina i produkcijska genijalnost Trevor Horna su bile nedostižne.
Stoga album vrvi nedorečenim izričajem, možda po onom našem, “pišiću, kakiću”, kad obezglavljena grupa u nastojanju da udovolji svima, svoje prazne rezervoare inspiracije kanalizira u rutinski rad u studiju (ne bih se čudio u šemi od 9 do 17!).
Pa i produkcija, koja kad su oni bili u pitanju, nikada nije bila pod znakom upitnika, jest moderna za to vrijeme, ali ispolirana do sterlnosti, bez eksperimenata za pultom, bez “dubine” kojom su obilovala njihova velika izdanja.
Ukratko, u skladu sa sadržajem albuma i njegovom orijentacijom.
Da se razumijemo, album ima i jačih strana, no one su toliko rijetke i s prog stajališta, otrcano minorne, da kao i cijeli album ne zaslužuju neku posebnu pažnju.
Album “Open Your Eyes” jedva dolazi na Billboard, a u UK ga niti nema, te se s pravom smatra jednim od najslabijih albuma grupe (ako ne i najslabijim!), album s kojim je grupa htjela izaći iz labirinta manirizma i bezidejnosti, ali s kojim je samo uspjela potonuti u dotad nepoznate dubine prosječnosti.
Stoga ni ovaj album nije baš za svakoga, ili, grubo rečeno, za nikoga; jedino “hard core” fanovi mogu ga uzeti u ruke da bi posvjedočili kako grupa Yes ne treba zvučati!
Yes – “Open Your Eyes” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.