Teško da je podnaslov shvatljiv onome tko ne zna za prvi ili drugi pojam, a pogotovo kad ih se spoji. Objašnjenje je veoma jednostavno, muka ježeva je sinonim za muku ili teret kojeg se ne može skinuti sa sebe, ma koliko pokušavao, a dobar album je onda za ludu dobar album.
Muza je lepršala daleko iznad dohvata da bi je mogao uhvatiti za guzu i napisati nešto smisleno. Nekoliko puta napisan tekst je završio u smeću, jer jednostavno, bilo je to daleko, daleko od nekih kriterija i onoga što “je pjesnik htio reći”. Pa i posljednji, od prije jedno mjesec dana, kad se činilo da je muza ipak prišla na dohvat ruke, ispostavilo se da je bila samo optička varka.
Ovim, moram reći konačnim, možda ne najboljim, ali moram završiti priču zvanu „Survival Kit“. Album slušam već mjesecima. Na uši mi izlijeće svaka nota, svaki prijelaz znam napamet, svaka melodija je sjela na svoje mjesto i pored svega toga i zaključka da ispred sebe imam izuzetan album, teško ..!
Valjda tako mora biti u životu.
Toni Starešinić – „Conqueror Worm”
„Bok Jerko, nadam se da si ok, nakon opuštenog ljeta evo opet repriza smrknute jeseni. moram sam snimit nešto, neki ispušni ventil pa je nastao novi pandemisjki album Survival kit kao nastavak na prošlu Nesreću, malo psihoterapije za izdržati ova zeznuta vremena, ide sad van digitalno 8.11. u izdanu Menarta. Baci uho, mislim da bi mogao naći nešto i za svoju dušu“
Bila je to poruka autora i lokomotive ovog projekta. Ne nije me našao nespremnog, album mi je legao skoro pa iz prve. Nakon ponovnog slušanja kad neki albumi završavaju svoj život, ovaj je tek počinjao. Manijakalno preslušavanje kojim se u potpunosti otvorio, uvjerilo me da je izuzetan. Iako skromno predstavljen, kao neka vrst ispušnog ventila, nameće samo jedan zaključak, da bog da da svi ispušni ventili budu ovakve kategorije.
Ne krijem činjenicu da Toni i ja dijelimo skoro pa identične muzičke ukuse, s tom razlikom što je on imao hrabrosti krenuti na svoje putovanje, a mene je život odnio na neke druge planete. No, tu i tamo nam se putevi ukrste i ne tajim, drago mi je. Drago mi je pogledati i poslušati Mangroove, drago mi je poslušati i dakako pogledati Chui. Oba su benda van naših (uskih) granica i bliže su stratosferi nego zemaljskom. U neka druga vremena Mangroove bi punio sve male koncertne prostore svojim izazovnim komornim izričajem, a Chui i veće dvorane sa svojom eklektikom bez pandana na našim prostorima. Iako autor ili koautor većine materijala oba benda, Toni se rijetko upušta u solo vode.
Toni Starešinić – „Traffic Jam”
Svojevremeno sam napisao da bih volio od njega malo više elektronike, eklektike, eksperimenta. Često kažu, pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti. E ovaj put, da, ispostavilo se da nemam što paziti.
„Survival Kit“ je neurotični urbani album koji u svojoj esenci slika trenutno stanje duše u pojedinca, ali i socijalno psihološki trenutak nacije. Iako instrumentalan, sociološka komponenta u poruci koju šalju rastrzani teški, mračni ritmovi, kaotične i prekrasne dionice saksofona i gitarske dionice o kojim će se tek pisati, je i te kako očita. U biti, više nam Toni i ekipa kažu svojim instrumentima i produkcijom nego većina tekstova koja tangira isto u obliku govorne riječi.
„Survival Kit“ je album kojeg nose Tonijeve klavijature svih mogućih vrsta, nerijetko miješajući predivan Hammond zvuk s teškim i mračnim ritovima. Totalna dijametrala uvriježenog poimanja toplog i nježnog zvuka Hammonda.
No, ono što još najviše impresionira na albumu jest forma u kojoj su kompozicije isporučene. Logika izlaganja, toliko bitna kod instrumentala, parametar koji u pravilu dijeli besmisleno nabrajanje niza zvukova od ukusno posloženih fragmenata koji je sačinjavaju. Pomalo apsurdno, Toni i nije uvijek poštovao tu logiku, ali iskakanje iz kolosijeka nije dalo pogubne rezultate, dapače, povlačeći nelogične poteze, kaotičnošću kompozicije dobio je presliku socijalnog i psihološkog kaosa kojeg smo svjedoci danas.
Odsustvo niveliranosti kompozicija, pa čak i žanrovska raznolikost daju albumu auru labave kompaktnosti koja se ne gubi ni stotim slušanjem. Što želim reći, album je uvijek samostojno djelo, koje živi za sebe. Na njemu katkad ima, katkad nema istaknute kompozicije. No, teško je naći album koji u sebi nosi takvu nejednakost na jednoj strani, dok na drugoj, teško je, ako ne i nemoguće, izdvojiti neku, recimo za singlicu.
Ili, ili pak svaka može biti singlica!
Toni Starešinić – „Nothing Lasts Forever”
„Survival Kit“ je album sazdan na eklektičkom promišljanju izvora i njihovom kritičkom vrjednovanju. Bez namjere da išta kopira, album prezentira autorovo viđenje stvarnosti kroz prizmu muzike prošlog stoljeća, dakako umotanu u današnju produkciju. Nekad, kad je fuzija palila i žarila medijskim prostorom, kad je Kraut bio MUST, Zeuhl bio IN i kad je underground porobljavao top liste, ovaj bi album pokretao mase prema vratima velikih dvorana.
Drugim riječima „Survival Kit“ je odličan album, možda nastao u nekoj vrsti dokolice, ali ne i u odsustvu inspiracije. Ako se mene pita, ne bih želio griješiti dušu, Toniju bi “trebalo omogućiti” da što više vremena provede u ovakvom psihološkom ozračju (znam nisam fer, al’ sam egoista!), kako bi „Survival Kit“ bio samo početak recimo, neke trilogije koja će se zlatnim slovima upisati u anale muzičke umjetnosti ovog stoljeća.
Prvi korak je tu, pred nama!
“I Have a Dream”