Početkom šezdesetih prošlog stoljeća pod površinom je ključalo do točke vrenja i bilo je pitanje kad će sve skupa eksplodirati.
Poslijeratno razdoblje je okončano, standard se povisio do neslućenih razmjera, ali omladina je tražila sebe u novim okolnostima, jer nije mogla prihvatiti filozofiju svojih roditelja, koja jest bila opravdana s povijesnog aspekta, ali novo je vrijeme nosilo nove potrebe, želje i ciljeve. Dok je roditeljima bilo dovoljno da nisu gladni, da imaju krov nad glavom i osnuju obitelj o kojoj će se moći skrbiti, potomci su to sve imali od rođenja i nije im predstavljalo izazov.
Trajala je potraga i ona je uskoro urodila prvim plodovima.
Jedni od prvih koji su uspjeli kanalizirati tu potragu i bunt protiv establišmenta i (tada već) okoštalog sistema, bila je i grupa The Who, koja je najprije sa svojim singlom “My Generation” pogodila točno u centar mete, ukazavši mladosti tog doba gdje se ogledati i što raditi.
Provokativnim stihovima (“Hope I die before I get old”) su materijalizirali težnje i želje omladine tog doba i postali predvodnici generacije koja rat nije pamtila, a sadašnjost joj nije bila dovoljna.
The Who – “My Generation”
Par mjeseci od izlaska singla “My Generation”, grupa The Who lansira i prvi album istog naziva.
Bio je to veliki dan, jer na svjetlo dana je bio izašao kulturološki manifest čija je deklaracija bila veoma jasna i artikulirana.
Masa je jednostavno “popila” ovaj album i grupa postaje svetionik jedne generacije koja je tek trebala zauzeti svoje mjesto u društvu, ali ne onako kako joj je establišment namijenio.
A kako i ne bi, kad cijeli album odiše bijesom i energijom, upakiranim u pop formu i isporučenom u sirovom producentskom omotu.
Zanimljivo je i to da album, po izlasku, iako ga je nosio singl “My Generation” i dijelio je njegovo ime, nije postigao značajniji komercijalni uspjeh. On je došao protokom vremena, koje mu je dodijelilo status kamena temeljca moderne muzike.
Tako da je u biti dospio samo na top listu u UK, na #5 mjesto i u Finskoj, te u Njemačkoj.
Iako je bio izdan i u Americi, pod imenom “The Who Sings My Generation”, s drugačijom naslovnicom i blago izmijenjenim popisom pjesama, nije osvojio Billboard. Amerika je čekala i dočekala ga s malom zadrškom.
I za kraj, činjenica da je 2008. godine album uvršten u Nacionalni registar snimaka SAD-a, dovoljno govori o njegovoj kulturnoj i povijesnoj važnosti.
The Who – “My Generation” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.