Carlos Santana je veliki umjetnik, čovjek kojem se klanjaju najveći, gitarist kojeg slušaju gitaristi, kompozitor pred kojim se skida kapa i, nadasve, svojom zaraznom životnom filozofijom šezdesetosmaške provenijencije svih ovih godina plijeni i budim pošteni, mami uzdahe mnogih u želji da ga bar nekako oponašaju.
No, on je samo jedan i jedini.
Stoga i posljednji album kojeg potpisuje ne deklarira kao autorski album, iako je to komotno mogao, ne deklarira ga ni kao album kolaboracija, iako je i to mogao, već jednostavno kao kompilaciju, što on u biti i jest.
Album „Sentient“ jest album s kojim se u neku ruku grebe po dnu kace, no, vrijeme je takvo da na svijet izlazi sve što može izaći, jer tik-tak, tik-tak, kuca, vrijeme prolazi, i šteta je da materijal, ma kakav bio, ostane na prašnjavoj polici.
Primjera grebanja po dnu kace danas ima bezbroj, od koliko, toliko opravdanih i svrhovitih, do većine nebuloznih i nepotrebnih, dakako ako zanemarimo škude.
I gle, album koji je trebao biti u toj kategoriji, po svim pravilima struke i dobrom običaju cijeđenja posljednje kapi iz posustalog kljuseta, to nije.
Posljednji punokrvni album s punokrvnim materijalom Santana je izdao prije skoro deset godina (oživljavanje prve inkarnacije i lansiranje albuma „Santana IV“), te je pomalo i čudno da se u tom periodu nije uspio „skulirati“ i kreirati svoj materijal kojeg bi otisnuo na vinilu.
Ni album „Sentient“ nije izuzetak, sastoji se od (ispoliranih) snimaka koje su nastale u velikom periodu i u suradnji s mnogim umjetnicima. Dakako, Santana je surađivao s mnogima, u biti, cijelom plejadom najvećih, tako da vjerojatno nije imao velikih problema sa sastavljanjem materijala za izdavanje.
Santana (Smokey Robinson) – “Please Don’t Take Your Love”
Suradnja s Milesom Davisom, koja ga je odvela na eklektičko meditativno polje, ili ipak s Michaelom Jacksonom, s kojim je zakoračio skoro na plesni pop, pa do Smokeyja Robinsona, Darryla McDanielsa, lista je impresivna.
No, još je impresivnije da je Santana uspio od obične kompilacije, koja ima sve predispozicije da bude posjednik minusa i negacije prava na postojanje, izvući vrlo slušljivo djelo, album koji se sluša s lakoćom i na trenutke, pogotovo za instrumentala, album koji prima sasvim dijametralne konotacije od očekivanih.
Dakako, ni vokalne izvedbe nisu „za baciti“, pogotovo ona s Michaelom Jacksonom, te, ukupno gledajući, jest da ovo nije punokrvni album Carlosa Santane, jest da nije nešto što će vas oboriti s nogu, ali jest do zla bloga šarmantna kupusara u kojoj se svi sastojci sjedinjuju u jedinstven ukus, ma koliko bili različiti i iz različitih izvora potekli.
Santana je vjerojatno dugo u sebi nosio ideju o ovom albumu, jer ovakav kakav je nije mogao nastati „ad hoc“ ili u studiju za pauze između dva španjuleta.
Ovo je album posvete i kao takvog ga Santana i tretira.
I da se vratimo na početak ove priče i nastavimo, samo je Santana mogao napraviti ovako dobar album sačinjen od retaja, sačinjen od kompozicija koje čak nisu ni u opusima kreatora na zapaženom mjestu.
Samo je Santana mogao napraviti album koji, pored svih predispozicija za odbacivanje, priskrbljuje nepodijeljene simpatije, bez obzira tko ga sluša.
Stoga, nije bitno koju glazbu volite ili ne volite, ovo je album za sve uši i svaku priliku.
I to je to, nema više!
Santana je još jednom potvrdio svoj status!
Santana – “Sentient” / (Album Trailer)
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.