Kad je Pere Ubu lansirao debitantski album “The Modern Dance”, to nije bio neki poseban dan ni za Cleveland, grad u kojem je nastao, a da ne govorimo o nekom širem zemljopisnom prostoru.
Ipak, po samom izlasku, kritika ga je primijetila i tu nekako počinje priča zvana Pere Ubu.
Iako album nije polučio nikakav komercijalni uspjeh, postao je jedan od kamen temeljaca post-punk perioda.
Ponovni ulazak benda u studio se poklopio sa završetkom kratke (ne baš trijumfalne) turneje, te u tim trenucima nitko nije vidio da bi se nešto konkretno, na financijskom planu, iz svega moglo iznjedriti.
Bez pompe, Pere Ubu lansira drugi album, “Dub Housing”, i za divno čudo, ovaj put ga prihvaća i auditorij. Jest da je bio avangardno jazzy orijentiran, jest da je vokal Davida Thomasa mnogima bio iritantan (a kako i inače bi, kad je u biti postao instrument koji je služio da vam ne bude ugodno!), jest da je cijeli paket koji je album nosio imao sumornu, skoro pa shizofrenu poruku mračne budućnosti, no, očito je bend “u hodu” sazrio i isporučio nešto što je čak moglo doći na top listu.
A to je bila velika stvar, jer ne podilaziti nikome, s takvim izričajem stvoriti ime koje će se udobno smjestiti na periferiji mainstreama, bilo je to ono što nitko nije očekivao.
Pere Ubu – “Dub Housing”
Album prvijenac “The Modern Dance” sastojao se od nepovezanih vinjeta koje su nastale od samog osnutka benda, te radi tog vremenskog okvira i nisu imale neku poveznicu, dok je nasljednik “Dub Housing” zasjao nešto drugačijim vrijednostima. Kreativni proces je tekao u kontinuitetu, te su i pjesme tako dobile poveznice koje sam album tvore kao jednu cjelinu. Doduše, to nije konceptualni album u klasičnom smislu te riječi, već zbirka vinjeta koje dočaravaju slike koje je grupa projicirala svojim tekstovima i muzikom, a usredotočene su na neku budućnost (ne baš svijetlu!).
Uz nastanak i život ovog albuma veže se još jedna pomalo humoristična. Naime, manager grupe Cliff Burnstein je po izlasku albuma rekao grupi da ako izdaju još dva albuma kao “Dub Housing” da će postati prave pop zvijezde 🙂 . Da bi to potkrijepio, u studio je doveo Def Leppard, kojeg je isto vodio, da vide kako se snima i kako nastaje kompozicija i naposljetku, ono finalno, kako sve skupa postići da bi se prodavalo. (Pere Ubu i to, hm…, ali tako je bilo!).
Pere Ubu – “Navvy”
Interesantno je podrijetlo imena albuma “Dub Housing”.
Vraćajući se s jednog od snimanja, grupa je prolazila kroz baltimorsko predgrađe, u kojem su sve kuće bile iste i u beskonačnom nizu. To se jednostavno moralo primijetiti. Kako se u tom trenutku na radiju u autu svirao dub, David izvikuje: “Gle, dub housing!”
I ime se rodilo!
I sam omot albuma je stilizacija te ulice u noćnim satima s mnoštvom detalja o kojima bi se moglo…
Album “Dub Housing” je album koji samim pristupom negira komercijalnu stranu masovne produkcije i očito nije baš za svakoga. Jer u njemu nema ljepote na klasičan način, ali ono što nosi jest istina, o mraku koji nas je okruživao i koji je protokom godina samo rastao do današnjih dimenzija.
Album je težak za slušanje i još teži za prihvaćanje, ne nudi “suzu u oku”, već rastrojeni živčani sustav današnjice i tu leži njegova originalnost i izvor utjecaja u povijesti muzike.
Time je izgradio most između sirove punk energije i intelektualne pretenzije art rocka.
Album “Dub Housing” se danas smatra jednim od najvažnijih albuma svoje ere, i u svim anketama koje se referiraju ne na sam žanr, smješta se na vidljiva mjesta.
Pere Ubu – “Dub Housing” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.