Kad se danas spomene JJ Cale, automatski se nameće asocijacija na “After Midnight”, “Cocaine”, na Tulsa sound (opuštena mješavina bluesa, rockabillyja i country glazbe), na kolaboracije, poglavito s Ericom Claptonom, a ne rijetko i na njegovu najčuveniju izreku (ili parafrazu izreke): “I am too busy doing nothing, that I can do anything!”
Cijela životna filozofija u par riječi koje ne kažu ništa, a opet, govore sve, kao i njegova glazba.
JJ Cale nije bio na pragu siromaštva sve do svojih tridesetih godina – on je bio u siromaštvu, često i bez novca za hranu taj dan, sve dok Eric Clapton na svom prvom solo albumu nije uvrstio obradu “After Midnight”, koju je JJ Cale napisao… pa čak i izdao na B-strani singlice, dakako, bez ikakvog uspjeha.
Potom se na Ericovom repertoaru našla još jedna velika “stvar” – “Cocaine” – koja je isto izašla na singlici te je, dakako, svom tvorcu ovaj dvojac kompozicija donio lijepi prihod.
JJ Cale – Affter Midnight / (1966) Original Liberty Single
I kad su se oči cijelog glazbenog i ne samo glazbenog svijeta uprle u JJ Calea, on nestaje, “zaboravlja” telefon i živi u svojoj kamp-kućici lutajući (većinom) pustinjom i svirajući samo za sebe. Nitko nije znao mjesecima gdje je i što radi, i kad se napokon pojavio u civilizaciji, na odgovor gdje je bio i što je radio, odgovara danas antologijskom (mit ili istina??): “I was too busy doing nothing, that I could do anything!”
Njegov je povratak u civilizaciju pokrenuo lavinu događaja oko njega, što mu nije bilo po volji, jer je jednostavno volio svoju samoću i “činjenje ničega”, ali bilo je “prekasno”. Svjetska slava mu nije kucala na vrata – ona je bila tu i zauvijek upisala njegovo ime u kamen!
No, gledati JJ Calea kroz prizmu hitova koje je Eric Clapton popularizirao, bilo bi sasvim površno i sam bi se JJ Cale tome protivio. Jer on je bio dijete Tulse. Iako je relativno rano krenuo prema Nashvilleu, pa prema Los Angelesu, i napustio Tulsu, Tulsa nikada nije iz njega izašla, te se povijesno gledano, samo rađanje Tulsa Sounda usko veže za rad i život JJ Calea. Dakako, nije bio sam – Leon Russell mu je bio susjed, a suradnja s njim ostavila je dubok trag (Leon je Claptonu skrenuo pažnju na JJ Calea!).
J.J. Cale – “Cocaine”
JJ Cale nikada nije prihvatio, a pogotovo nije eksploatirao slavu koju su mu donijele njegove pjesme. Pažnju medija izbjegavao je koliko je mogao, ali je zato prihvatio ono što mu je ona donijela na glazbenom planu. Odjednom su svi željeli s njim svirati, svi su htjeli biti na pozornici s njime, njegovi solo koncerti bili su rasprodani u brojkama o kojima je koju godinu prije mogao samo sanjati.
Sve je to pridonijelo da se JJ Cale de facto poistovjeti s cijelim pokretom i u svoj opus upiše neke od velikih albuma, u životopis neke od velikih kolaboracija i, dakako, biva okrunjen statusom kralja Tulsa Sounda.
Faktografije radi, JJ Cale se rodio kao John Weldon Cale. Ime je najprije promijenio u Johnny Cale, pa potom u JJ Cale, kako ga ne bi miješali s Johnom Caleom iz grupe Velvet Underground.
Godine 1959. Cale se seli u Nashville, gdje radi kao gitarist u turnejama Grand Ole Opryja. Ubrzo odlazi u Los Angeles, gdje stječe iskustvo kao studijski inženjer.
Johnny Cale – “Sneaky”
Prvi singl, “Sneaky”, objavio je 1958. pod imenom Johnny Cale, a prvo izdanje pod imenom JJ Cale uslijedilo je 1965. s pjesmom “Dick Tracy”. Na B-strani tog singla nalazila se pjesma “After Midnight” – skladba koja će mu zauvijek promijeniti život.
Ono što ga je uvijek krasilo jest umjetnički integritet i beskompromisnost, pa je tako kategorički odbijao nastupati na playbacku. Rijetko je davao intervjue, a u jednom je razdoblju čak šest godina odbijao koncertne nastupe unatoč unosnim ponudama. Iz tog vremena datira još jedna njegova izreka. Naime, kada mu je menadžer rekao da mora promovirati svoj prvi hit, Cale je navodno odgovorio: “Čemu promovirati, ako je hit?”
Legendaran je i njegov profil na Twitteru, otvoren četiri godine prije smrti, na kojem je ostavio samo jednu objavu: “Snimam rock’n’roll ploče.”
JJ Cale objavio je šesnaest studijskih albuma tijekom karijere koja je trajala više od četiri desetljeća.
JJ Cale – “Call Me The Breeze”
Godine 2014. Eric Clapton objavio je tribute album The Breeze: An Appreciation of JJ Cale, a 2025. godine Cale je primljen u Nashville Songwriters Hall of Fame.
Nema kraja obradama njegovih pjesama, dakako, vojsku predvode Lynyrd Skynyrd s “Call Me The Breeze”, Carlos Santana s “The Sensitive Kind”, Waylon Jennings s “Clyde”… I dakako, Clapton ga je nazvao “jednim od najvažnijih umjetnika u povijesti rocka”.
I kako bi sve bilo u stilu, u njegovom stilu – kad je preminuo, objavljeno je da donacije za sprovod nisu potrebne, ali da se prilozi mogu uplatiti lokalnom azilu za napuštene životinje.
JJ Cale klasika!
R.I.P.!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.