Lou Reed se kretao nekom stazom koja je obećavala ne samo umjetnički uspjeh nego i komercijalni.
Nakon “Transformera”, pa i “Berlina”, Reed lansira najkomercijalniji album “Sally Can’t Dance” i njime u neku ruku stavlja pečat na svoje stvaralaštvo i opus. Bilo je očito da su dani provedeni unutar matične grupe Velvet Underground i u Tvornici iza njega, te da Lou Reed uplovljava u sigurnu luku u kojoj može udobno boraviti do kraja života.
Mnogi su u tim trenucima smjestili Lou Reeda u nekadašnje veličine koje su prisvojile tu povlasticu da se ne moraju trgati za ugovor za snimanje ili turneje – sve je bilo ispred njega, na pladnju.
On je trebao samo “leći i otvoriti usta”.
Ali ne, Lou Reed ne bi bio to što jest da je dopustio da scenarij njegova života i rada krene klasičnim, utabanim smjerom.
Po završetku turneje Sally Can’t Dance povlači se u studio. Mediji su to popratili s dužnom pažnjom, kritika i nije baš bila pretjerano zaokupljena kalkulacijama o novom materijalu, dok je publika očekivala nastavak već poznatih tema, kompozicija, u nekom drukčijem ruhu.
I da je to isporučio, Lou Reed bi opravdao sva očekivanja, osvojio bi top liste, inkasirao popriličnu svotu za mirnu starost i, dakako, imao bi pune dvorane na promociji.
Ništa se od toga nije dogodilo, jer album pod naslovom “Metal Machine Music” izlazi i……?
Lou Reed – “Metal Machine Music A-1”
Album biva distribuiran diljem američkog kontinenta i po samom izlasku prodan u 100 000 primjeraka, što je za Loua Reeda bio izuzetan uspjeh.
I tu završava ona lijepa priča u tom trenutku.
Kako je većina primjeraka bila kupljena naslijepo, većina kupaca je vraćala album natrag misleći da se radi o pogrešci, da je vinil oštećen.
Vladalo je uvjerenje da se radi o šali. Bez pjesama, bez teksta, bez pravih instrumenata u bilo kakvom prepoznatljivom smislu. Samo dva LP-a prodornog feedbacka, oscilirajućih tonova i slojevite elektronske buke. Čak je i za poklonike avangarde tog doba album bio “ero s onoga svijeta”!
Ne imajući izlaza, jer povrat je bio ogroman, matična diskografska kuća RCA povlači album s tržišta, pravdajući se tehničkom greškom u tiskanju vinila. U tom je trenutku album postavio neslavan rekord – postao je album s najvećom vraćenom nakladom u povijesti moderne glazbe.
To što je rekla publika i nije bilo iznenađenje s obzirom na očekivanja, ali kritika je bila ta koja je ostala u čudu. Nije bilo kritičara u tom trenutku koji je valorizirao album ni blizu onoga što je kasnije taj isti postigao, statusom, ali i muzički. Jednostavno su svi ostali skamenjeni i, što je još čudnije, šok je bio toliki da nije čak dobio ni negativne kritike, barem ne izrazite. Nitko nije znao što pisati o njemu, kako mu pristupiti, a prevladalo je mišljenje da je Reed ili poludio ili je pokušavao bezbolno raskinuti ugovor s diskografskom kućom, ili pak oboje 🙂 .
Lou Reed – “Metal Machine Music A-2”
O čemu se, u biti, radilo?
Lou Reed je očito došao do neke granice na kojoj mu je klasični izričaj postao teret i, što je vjerojatno bilo još više, u njemu se izgubio trag eksperimenta koji je resio Velvet Underground.
Njegove godine s Velvet Underground bile su ispunjene “bukom”, distorzijom, bend je razbijao krute strukture kompozicije… . I kad se na to nadoveže Louova privrženost opusu eksperimentalnog glazbenika La Montea Younga, onda neke stvari ipak postaju jasnije.
Naime, Young je bio taj koji je godinama gradio glazbu od produženih tonova i droneova, a svoj opus temeljio na istraživanju granice gdje zvuk završava, a glazba počinje.
Gledano kroz tu leću, “Metal Machine Music” manje izgleda kao šala ili provokacija, a više kao Reedov pokušaj da avangardnu kompoziciju nasilno ugura u rock milje.
Kad se to spozna, onda “Metal Machine Music” poprima sasvim drukčiju konotaciju.
Lou Reed – “Metal Machine Music A-3”
No, ta spoznaja samo je početak priče koja se odvija u pozadini ovog albuma. Revalorizacija ovog albuma trajala je desetljećima. Prvi koji su “pokupili” njegovu poruku bili su noise umjetnici, slijedili su ih industrial glazbenici, pa eksperimentalni rock sastavi koji su na svjetlo dana iznijeli feedback – ne kao grešku u studiju i nepoželjnu pojavu na pozornici, već kao poantu izričaja.
Utjecaj ovog albuma se nastavio i dalje, te je u devedesetima postao referentna točka za čitave žanrove izgrađene na distorziji i teksturi.
Kulminacija priznanja statusa ovog albuma došla je u novom stoljeću, točnije 2002. godine, kad je njemački komorni ansambl Zeitkratzer sebi zadao zadatak da ga prilagodi i izvede s akustičnim instrumentima. Naizgled nemoguć zadatak, ali ingenioznim pristupom su uspjeli sagledati ono što je malo tko uopće i vidio, zvuk nije bio nasumičan, kako su mnogi zaključili pri slušanju, već je cijeli “komad” bio strukturno sazdan.
Drugim riječima, tek razlaganjem slojeva došlo se do njegove prave esencije.
Taj potez i rezultat doveli su do toga da napokon, gotovo tri desetljeća od nastanka, album “Metal Machine Music” dobije evaluaciju koju zaslužuje, kao kamen temeljac i definirajući smjer mnogih noise albuma koji su stigli daleko nakon njegova izlaska, te je time postao nezaobilazan kamen oko kojeg se vrte kretanja i rađanja novih žanrova.
Lou Reed – “Metal Machine Music A-4”
Bilo čudno ili ne, ali u kontekstu opusa i utjecaja na sceni, album “Metal Machine Music”, iako godinama tretiran i odbacivan kao pokvarena ploča, pokazao se jednom od najutjecajnijih stvari koje je Reed ikada napravio. Noise glazba, drone, industrial, čitav jedan dio eksperimentalne underground scene, uključujući grindcore, mogu zahvaliti rođenje i postojanje ovom albumu, jer svaki od pravaca i žanrova u sebi nosi DNK ovog albuma.
Toliko za povijest!
P.S. – pitan za ovaj album, Lou Reed je u nekoliko navrata izjavio da je bio svjestan da će mu ovaj album uništiti karijeru, ali da ga je jednostavno morao napraviti, “na matter what!”.
Svaka čast!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
