Faces je bio jedan od onih bendova koji kad su postojali, nisu kovani u zvijezde, nisu imali rijeke poklonika koji su neselektivno kupovali sve s njihovim imenom, nisu imali, puno toga što je danas nekako normalno za poznate (ako ih uopće i ima?!), ali imali su ono što današnjim velikima (ako ih uopće ima) i te kako fali, integritet.
Iako su bili nasljednici uspješnih Small Faces, koje je napustio osnivač i lider Steve Marriott (i po odlasku osnovao Humble Pie), Faces nisu bili u sjeni prethodnika.
Jedan od, ali ne i najvažniji, danas i te kako bizaran razlog, je bila činjenica da je Rod Stewart za solo albume imao ugovor s diskografskom kućom Mercury, dok je Faces potpisao za Warner Bros. Tako da je na prvim solo albumima Rod Stewarta sudjelovao skoro cijeli band, ali kao studijski muzičari.
Faces je s prva dva albuma jedva ostao na površini. Bez i jednog hita, s materijalom koji ipak nije bio „vrh vrhova“, životarili su po sredini otočke lige, dok je Stewart kao solo umjetnik grabio velikim koracima naprijed.
Faces – “Stay With Me”
I onda s dogodio treći album „ A Nod Is As Good As a Wink… to a Blind Horse“, i situacija se još više priklonila bizarnoj strani stvarnosti. Jer uobičajeno je da rad matične grupe gura solo ostvarenja, koja su skoro u pravilu inferiorna radu grupe, no, u ovom slučaju je bilo obrnuto. Solo rad i aktivnost Rod Stewarta je dala ogroman vjetar u leđa albumu grupe. (Doduše, da nije bio dobar, teško da bi mu i to pomoglo.)
Album je izrodio i singlicu “Stay With Me” koja se penje na vrhove top lista s obje strane Atlantika. I sve je bilo tu. Ali, jedno veliko ali kao i uvijek. Animozitet među članovima je toliko narastao da je atmosfera bila takva da nije preostalo ništa drugo nego se oprostiti.
I taj je oproštaj došao 27. Prosinca 1975. godine, kad je i službeno objavljeno da je grupa Faces prestala postojati.
Svi akteri ove priče su nastavili manje više uspješno naprijed. Ron Wood je još za života grupe povremeno, pored solo albuma snimao sa Stonesima, te po raspadu Facesa postaje stalni/pridruženi član.
O karijeri Rod Stewarta je izlišno i pisati.
Kenney Jones je priklonio radu u studiju, iako je rado bio viđen i u grupama (The Who, The Law), … .
Faces su bili dobar bend, izrastao na blues boogie korijenima. Razvio se u punokrvni blues rock bend i ipak zauzeo svoje mjesto u povijesti muzike prošlog stoljeća.
I to radi mnogo činjenica od kojih su samo neke nabrojene u ovom kratkom pregledu.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.