I onda kažu da život piše priče…!
Životopis Alana Whitea sastojao se u biti od takvih postulata u svakoj fazi života, jer taj je čovjek imao tu sreću, ili pak sudbinu, da bude na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Imao je samo trinaest (13) godina kada se pridružio svojoj prvoj grupi The Downbeats. Veoma brzo su stekli lokalnu reputaciju izvodeći obrade hitova (The Beatles, The Searchers i Gerry and the Pacemakers). Potom mijenjaju ime u The Blue Chips i odlaze u London.
Osvajaju prvo mjesto na natjecanju koje je priredio New Musical Express, što je ipak bio presedan u to vrijeme za de facto anonimnu grupu u tom okruženju.
Nažalost, ugovor za snimanje koji je došao s tom nagradom nije pomogao, te se grupa vraća u Newcastle i ubrzo raspada.
Alan nastavlja dalje, no u sljedećih nekoliko godina će smanjiti muzičke aktivnosti zbog školskih obaveza. Sve dok jednog dana 1969. godine nije zazvonio telefon, a na drugom kraju žice bio nitko drugi nego John Lennon. Da, Alan je pažljivo balansirao između sviranja i školskih obaveza, želeći u potpunosti iskoristiti te trenutke, tako da je bio prisutan na sceni, ali ovo ipak nije očekivao.
Na poziv kojem se nije moglo odbiti odgovorio je na jedini mogući način, postao je član Lennonove nove grupe Plastic Ono Band. To mu je ujedno bila i ulaznica u Lennonovo carstvo u studiju, jer je, osim rada u grupi, sudjelovao na gotovo svim solo albumima Johna Lennona, uključujući „Imagine“.
No, sudbina ga je i dalje mazila …
Dok je boravio u Londonu, stanovao je s Eddyjem Offordom („Are you ready, Eddy?“), u to vrijeme toncem progresivne grupe Yes. U nekoliko navrata bio je gost u studiju tijekom snimanja albuma, a jednom je čak i sudjelovao, kada je Bill Bruford imao drugih obaveza i napustio sesiju.
Kad je Bill Bruford napustio grupu Yes kako bi se pridružio King Crimsonu, netom prije početka američke turneje, grupa nije imala izbora, pozvali su Alana, i on je brzo preuzeo njegovo mjesto. Imao je samo tri dana do prvog koncerta da uvježba cijeli repertoar i izađe na pozornicu. Naravno, prvi koncerti bili su noćna mora, jer je svirao uz partiture i pod velikim pritiskom. No, ubrzo se sve sleglo, i Alan postaje punopravni član benda. Štoviše, postaje, uz Chrisa Squirea, jedini član koji će ostati u grupi Yes sve do svoje smrti.
I, naravno, paralelno s radom u matičnoj grupi, Alan White sudjelovao je u bezbroj projekata, pa je čak izdao i jedan solo album „Ramshackled“, na kojem, doduše, nije pjevao niti ga je skladao, već je samo svirao bubnjeve.
R.I.P.!