Održano je 14-o finale St-art festivala, u klubu Kocka.
Evo tek sam sad doša sebi da išta napišem, od hajdukove pobjede 3-0 i titule jesenskog prvaka.
Doša sam na finale točno na vrime u 21 sat ali bilo je tek 22 ljudi. No, nitko nije izlazilo, svi su samo ulazili pa se prostor lako napunio i oko 21.30 je mogao početi program.
U prethodna dva polufinala od 8 bendova koji su ušli u uži krug do finala su se zasluženo probila njih 4 i to sva 4 različitog žanra, što mi je ulijevalo optimizam da će konačna odluka biti neizvjesna.
Prvi na scenu se popeo očekivano rap dvojac iz Omiša Bepo Bagulin koje je najavio njihov vjerni pratioc i fan Tula iz Dubrovnika. Kao da je čitao moju prošlu recenziju i usporedbu benda sa Sleaford Modsom, pa nam je na prvoj pismi “Pivovara Barilo” hrabro pokazao svoje plesačke nesposobnosti koje mu nitko nije zamirio jer se vidilo da je u momentu.
Sjećam se i sebe prošle godine na nastupu Kranksa, skakao sam kao da mi pucaju iz puške pod noge, a tek sam prvi put vidio i čuo bend uopće.
Mali Bepo ili kako se već zove je ovaj put još hrabrije i odlučnije odradio nastup, dižući mikrofon iznad usta, pucajući rafale od tekstova, poruka i rima. Posebno pamtim refren koji počinje sa:
“Svi su ljudi robovi okoline…”
Na njega sam opalia najviše slika jer stalno mi je bižao iz kadra, i evo ova dolje je najbolja, skupa sa spomenutim Tulom u publici.
Svaka pisma ima uvod, zaplet, vrhunac, rasplet. Neke nude rješenja, a neka se samo pita i preispituje kao pisma “Zašto?”.
Podjsjeća me na Google iz mojih dana, enciklopediju: “Hiljadu zašto, Hiljadu zato”.
Bepo bi to nazva: “Tisuću zašto, ništa zato”.
Neznan mu cili repertoar, ali ovo što je izbacio je jako ozbiljno, toliko ozbiljno, pametno, mudro i moćno da sam se zapitao di mu je mladost otišla?
Fali mu neka zajebantska pisma, glupa i besmislena sa nekim refrenom od kojeg će ljudi ispalit na mozak koliko ga se neće moć rješit. Nekidan sam sluša Josipu Lisac koja se hvalila kako je najveći hit TBF-a napravljen od njene pisme “Genije”, ali nije se suzdržala reći da joj je njihov tekst pisme totalno bezveze. Bezveze ili ne, ta će se pisma vrtit do smaka svita, dok njenu stvar u originalu nikada ne čujem na radiju.
Opet je ekipa tražila da se njih dva vrate na binu, ali ovi put su ih morali razočarati.
A onda šok, nakon rapa ide metal i bend Duelist. Kao da nakon Ice T-a dođe recimo Bodycount. Ili nakon Vuce Živo Blato. Ok, to nisu pravi primjeri. Metallica iz 80-ih je uskrsnila isprid nas.
E ovo je bio pravi test za tonca, ali i za bend. Točna, brza, jaka, precizna, bučna, ali odlična svirka… Sve se lipo čulo, i onaj ko ne voli metal ne može se žaliti na glavobolju ili tinitius.
Svi su bili dobri, ali u oko mi je upao gitarista i pjevač na našoj livoj strani koji stasom, glasom, a i majicom Alice in Chainsa podsjeća na njih i Laynea.
Bude li mu ovo propalo uvik ga čeka karijera u grungu.
A da li će ovo propast, neznan. Ali ima recept, prijavit se na sve jebene metal festivale u Europi, kupit kampera,putovat i svirat dok se doma ne vrate puni iskustva, dekintirani, sa 10 kila manje i nekom spolnom bolešću. Biće jebeno, ali isplatit će se.
Sretno momci!
Nakon njih evo nam Parola. Bend iz Zagreba, Šibenika, Vrbovca i Otočca. Pop Rock, funky, groove svirka savršena za CMC festival, a možda i za neki jače prirode.
Zaboravio sam prošli put reći najvažniju činjenicu, možda jer se ona podrazumijeva, (ali sve mi se više čini i da nije više), a to je da bend sve pjesme pjeva na hrvatskom. Kako sviraju, koliko su truda uložili, koliko vjeruju u ono što rade…oni moraju uspiti. Sviđa mi se kako u jednoj pismi se malo utišaju i svi članovi benda čučnu i sviraju dok pjevač znakovito kroz naočale strelja publiku pogledom.
Definitivno imaju karizmu i znaju šta za reći i kako to reći.
Nije baš pohvalno od mene, ali i to nešto govori, što im nisam upamtio ni jedan refren, ali ne znači da ih nemaju. Poprilično sam siguran da u svakoj pismi imaju refren.
Savjet, (božemili što san se počea ponašat pokroviteljski odjednom), snimit neku malo provokativniju pismu sa znakovitom porukom. Najbolje da se udruže sa Bepom Bagulin, da im on bude gost na jednoj stvari, ko recimo ona suradnja Run-D.M.C. i Aerosmith, prije nove ere. To bi garantilo odjek.
Zadnji bend, klinke, curke iz Fostera.
Čudno mi je bilo da su one zadnje, ali recimo da domaći sastav ima prednost biranja. Još mi je čudnije bilo kako su započeli koncert sa nekom laganicom kao da zagrijavaju publiku za 2 sata svoje svirke.
Nakon onako dobrih i žestokih nastupa prije njih, umiriti ekipu kao da idu na neku seansu mi se nije činilo kao odluka u zadnji tren, već plan od ranije. Kao da su očekivale da će opet nastupiti prve i opet pomalo upoznavati publiku sa svojim talentom.
Možete to čuti ovdi:
No dobro, kasnije su se razuzdale, a vrhunac večeri su bile im bile 3 krasne djevojke na bini koje su im pomagale pjevati jednu stvar.
To je bio napredak i korak naprid u odnosu na prvi nastup kada sam ih hvalio da su samo tri i da su same cure. Moguće da od svih 4 finalista su jedino one odlučile nešto drastično promijeniti ili unaprijediti i mislim da im je to donilo veliki plus i kod žirija.
Po glazbenom svjetonazoru njihov grunge i post punk mi je najbliži od svih bendova uopće na St-artu. Ja sam toliko bio opsjednut Grungom kao klinac da sam svoju ljubav planirao svijetu iskazati i ovjekovječiti samoubistvom. To se očito nije desilo, nisam mogao nabaviti ni pištolj ni drogu, a bojim se visina, ali evo od tada mi je ostala duga kosa koju u tu čast rijetko perem i takva mi je najljepša.
Ja neznan jeli Foster imaju vesele ili samoubilačke tekstove, trebao bi ih imati isprid sebe da išta razumin, ali ako ne misle sist u kombi skupa sa Duelistom i nastupati po Europi, ne vidim njihovu svjetlu budućnost dok se ne prešaltaju na materinji jezik. Jednostavno, prvo triba osvojiti domaće tržište, a tek onda pokušat nešto vanka.
Al ipak, “nevertheless”, heh (volim i ja ingleški)…imali su lip nastup i publika ih je ispratila ovacijama i pljeskom.
Uslijedilo je glasanje publike i vijećanje žiria. Ja sam isto glasao, jer kao potpisnik ovih redaka nemam pravo da uđem u Kocku bez karte, a mogu biti sretan i da mi i ne zabrane ulaz.
Premišljao sam se između Parola i Fostera, iako iskreno rečeno bilo tko je mogao pobijediti i s pravom su svi se mogli nadati pobjedi. Fosterice su mi od početka drage jer su domaće i jer sviraju kako sviraju, ali Parola su imali kompletno smišljen show, standarizirane i izrađene pjesme i nastup spreman i za radio i za TV, te je neminovno da ih čeka karijera ako budu uporni.
Da razbijem dilemu dao sam glas Duelistu.
A glasove, simpatije i podršku žirija su odnili Foster.
Nadam se da nagrada snimanja albuma nije bačena u vitar i da će im ovo pomoći da učine ono što žele i kako žele. U nastavku večeri su nas zabavljali već pomalo zaboravljeni i nikad u potpunosti ostvareni, ali još uvik dobri Dioniz.
Podrška svim bendovima, naravno organizatorima i Kocki koja napokon u godini 2023 ima najbolji zvuk razglasa ikada. Preuzeli su štafetnu palicu nositelja splitske glazbene scene i nadam se da je neće lako ispustiti.
Vidimo se još!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
