Prije partyzana bili su pioniri !

Abece da … – drugi dio!

Nastavljam sa prezentacijom pionira elektronske muzike i u ovom, završnom nastavku ću obraditi najistaknutije pojedince koji su svojim radom pridonijeli da se elektronski izričaj razvije u muziku kakvu poznajemo danas.


Daphne Oram

1943. godine London je bio pod konstantnim zračnim uzbunama. Daphne Oram se zaposlila u BBC-u kao “music balancer” (inženjer zvuka). Imala je 18 godina i upravo je završila srednju školu gdje se obrazovala za klavir, orgulje i komponiranje. Kako nekome takvog obrazovanja usred Drugog Svjetskog Rata i straha od invazije počnu padati na pamet ideje koje je ona imala i kasnije razvila, uistinu je fascinantno.

U nekoliko godina od dolaska na BBC eksperimentiranje sa zvukom postalo joj je život, pa je uz redovan dnevni posao inženjera, noći provodila u studiju eksperimentirajući i sastavljajući uređaje od opreme BBC studija, koju bi ujutro opet vraćala u prvobitno stanje. Opsesija zvukom je došla do toga da je sav novac koji je zaradila trošila za nadogradnju uređaja koje je sama smišljala.

Neki članovi njezine rodbine kažu da je već tada imala jasnu viziju kako će sintetički zvuk i kompjuteri preoblikovati muziku, a njezin san je bio da napravi stroj na kojoj će kompozitor moći pretvoriti grafičku informaciju u zvuk. Kroz idućih 13 godina postala je zagovornik elektronskog zvuka i zvučnih efekata, pa tako BBC 1956. godine, na njeno inzistiranje,  odlučuje otvoriti BBC Radiophonic Workshop studio za produkciju zvučnih efekata i muzike za radio. Studio je postalo jedan veliki laboratorij za eksperimentiranje. Tehnike su se sastojale od rezanja i spajanja različitih traka, snimanja zvukova iz svakodnevnog života i korištenja istih u komponiranju, puštanju trake pri različitim brzinama, puštanju unazad, puštanju zvukova u velikoj praznoj prostoriji radi dobivanja eha, kombiniranju oscilatora i magnetske trake itd.

Najpoznatija stvar iz tog doba je tema za seriju “Doctor Who” sa efektima koje su dobili tako što su vukli ključeve po zahrđalim žicama razbijenog klavira te zatim snimku puštali usporeno !!!

Dapne Oram tada napušta BBC i osniva svoj studio, Tower Folly.

oramics in

Sastavlja svoj najveći izum, Oramics, tehniku koja se sastojala u “crtanju zvuka” na 35mm traku i zatim provlačenja tih traka kroz foto električne ćelije, da bi se na taj način stvarao zvuk.

Umrla je 2003. godine u 77. godini, a 2007. izdan je “Oramics”, dupli album s njezinom muzikom.


Louis i Bebe Barron

Otprilike u isto vrijeme u Americi su radili Louis i Bebe Barron, studenti glazbe, ali s afinitetom prema lemilu i elektronici. Do najvažnijeg preokreta u njihovom radu došlo je kada je Louis pročitao knjigu o kibernetici u kojoj su se objašnjavale sličnosti između strojeva i živih bića.

Koristeći jednadžbe iz te knjige napravio je elektronske krugove koji su generirali zvuk, a radili su na principu preopterećivanja tih istih krugova, do njihova izgaranja!

Taj je pristup imao jednu malu prednost. Rezultati su bili dosta nepredvidljivi, pa su ugodna iznenađenja bila česta. Istovremeno, to je nosilo i jednu veliku manu. Nikad nisu mogli dobiti ponovno iste zvukove. Matematičke formule odnosa živih bića i elektronskih strojeva u službi stvaranja zvuka, kojeg proizvode elektronski krugovi dok izgaraju, jebeno!

Uz ove gotovo mistične tehnike koristili su se “klasičnima” – puštanje zvuka unazad, manipulacija usporavanjem, ubrzavanjem, delayem itd. Podijelili su svoj rad na način da je Louis bio zadužen za tehniku, a Bebe za kompoziciju, iako kompozicije baš i nije bilo, jer se uglavnom sve zasnivalo na improvizaciji i čuvanju snimaka koje su dobro ispale. Te su se snimke kasnije koristile u zvučnim kolažima, nastalim ručnim lijepljenjem traka.

Njihov najpoznatiji rad je soundtrack za film “Forbbiden planet” koji se prikazivao i na našoj televiziji jedno 10-15 puta, pa ste ga vjerojatno gledali, ne znajući da se radi o trenutku kad je elektronska muzika postajala dio pop kulture. Ovo je jedan od rijetkih “soundrtrackova” koji je za projekcija izazivao spontane aplauze u kinima. Bio je to ujedno i embrio sukoba između elektronskih muzičara i onih “pravih” analognih.

I još jedna bizarnost. Američka udruga muzičara je sudski zabranila da na špici filma piše “Music by…” jer po njima to i nije bila muzika. Umjesto autorstva je bilo napisano “Elektronski tonaliteti“. Bio je to istovremeno i limitirajući faktor u utrci za Oskara.

Kreativni rad ovog dua je obuhvatio nakon toga još mnogo filmova. Surađivali su sa Johnom Cageom, a voljela ih je i Anais Nin.

Kroz cijelu karijeru borili su se sa sindikatom muzičara, radi priznavanja statusa.

Louis je umro 1989. godine, a Bebe je još živa. Zadnju kompoziciju napravila je 2000. u digitalnoj tehnologiji, zove se “Mixed emotions”.


Raymond Scott

Obrazovanje na visokoj muzičkoj školi, nakon završene tehničke, može donekle objasniti svestranu karijeru kompozitora, vođe benda, inženjera i izumitelja Raymonda. Riječ je o čovjeku za kojeg se može reći da je izumio elektronsku glazbu kakva je danas. Drugim riječima, producirao je i izdavao elektronsku glazbu i time postao pionir onoga što danas znamo kao elektronska glazba.

Malo tko, ako itko zna, da se njegova muzika pojavila u preko 120 crtića sa Bugs Bunnyem i Duffy Duckom.

U dizajnu instrumenta je bio pravi alkemičar. U svojoj Manhattan Research, Inc. radionici je osmislio elektronske instrumente Clavivox (jedan od prvih sintesajzera s klavijaturom) i Electronium (sintesajzer bez klavijatura za produkciju i izvođenje elektronske glazbe).

Glazbeni producentski opus obuhvaća oko 5000 tema elektronske glazbe iz kojih je izvađeno ono najbolje i izdano na duplom CD-u, 2000. godine, pod imenom “Manhattan Research, Inc.”

Raymond Scott se 1960. godine povukao iz javnosti i u tajnosti gradio sprave puštajući k sebi samo rijetke prijatelje. Dakako, to je generiralo legendu o “ludom znanstveniku“. Prihvaćao je nove tehnologije te polako u svoje izume ubacivao kompjutere i digitalnu tehnologiju. Nažalost, vremenom je pao u zaborav, a 1987. godine doživljava  moždani udar, koji ga je ostavio nesposobnim za rad.

Nagli napredak muzike i tehnologije doveo je do toga da su njegovi strojevi postali zastarjeli, a njegove se ploče radi malog interesa više nisu izdavale, te je zadnje dane života proveo u siromaštvu.

Koliki je bio njegov utjecaj na današnju muziku dovoljno govori podatak da ga kao uzor navode King Crimson, Portishead, Can, Coldcut, Cornelius, Pizzicato Five.. . Semplirali su ga i Gorillaz na svom prvom albumu. Ipak, kako vrijeme protječe neke se stvari postavljaju na svoje mjesto. Scott ponovo izranja na površinu te se oko njega stvara mali kult, jer ipak…, bio je pionir…..

Clavivix1mix
Kroz idućih sto godina znanost će usavršiti prijenos misli od kompozitora do slušatelja. Kompozitor će stajati na stage-u i misliti o idealnom konceptu glazbe, a njegovi moždani valovi bit će emitirani direktno u glavu slušatelja“. (Raymond Scott, 1949.)

 *Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.


Raymond Scott – Ripples (Manhattan Research Inc., 1950s-60s)

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh