Badfinger je bio engleski rock bend, u kojem je duša i srce bio Peter Ham. Uz njega su još bili Ron Griffiths, Mike Gibbins i Tom Evans.
Priča o bendu zapravo počinje 1961. godine osnivanjem benda The Iveys. Grupa je postala popularna u lokalnim okvirima, a bili su predgrupa velikanima kao što su bili, Spencer Davis Group, The Who, The Moody Blues i The Yardbirdsi.
Badfinger – “Rock Of All Ages”
Promjenom menadžera mijenjaju i lokaciju. Naime, 1966. godine preuzima ih Bill Collins (otac glumca Lewisa Collinsa), i grupa se prebacuje u London.
Izvode uglavnom obrade Motowna, bluesa i soula, ali ne zaziru ni od psihodelije, ni od Beatlesa.
Prvi producent im bio je Ray Davies iz The Kinksa, s kojim snimaju prve kompozicije.
Badfinger – “Carry On Till Tomorrow”
U prosincu 1966. godine potpisuju petogodišnji ugovor s Collinsom, kojem mu ustupaju 20% dobiti. Ovo je bitno jer će u kasnijoj fazi njihov izbor menadžera odrediti sudbinu, kako benda tako i članova pojedinačno.
Prilikom nastupa u Marquee Clubu zapazio ih je Mal Evans, koji je u to vrijeme bio pomoćnik u pozadinskom timu Beatlesa. Zahvaljujući njegovoj upornosti, sva četiri Beatlea su odslušala demo traku koju je sam snimio na nastupima, što im je naposljetku 1968. godine donijelo ugovor s Appleom.
The Iveys su bili prvi bend koji nije bio povezan s Beatlesima, a potpisao je ugovor s Appleom.
Jedna mala napomena: Apple je bila diskografska kuća osnovana od strane Beatlesa – ne mislimo na današnji Apple, najuspješnijeg prodavača skupih i nepotrebnih stvari.
Badfinger – “Midnight Caller”
Grupa izdaje prvi single u studenom 1968. godine. “Maybe Tomorrow” dolazi na Top Ten u nekoliko europskih zemalja i Japanu, ali na Billboardu se penje samo do #67. mjesta.
U Engleskoj nije imao nikakvu prodaju.
Badfinger – “Maybe Tomorrow”
Relativan uspjeh singla “Maybe Tomorrow” u Europi i Japanu vodio je do sljedećeg izdanja za ta tržišta. 1969. godine u lipnju izlazi Griffithsova “Dear Angie”.
LP pod nazivom “Maybe Tomorrow” izlazi samo u Italiji, Njemačkoj i Japanu.
To je dakako stvorilo nezadovoljstvo u grupi, koji su se osjećali zapostavljeno unutar matične kuće. To su i javno pokazivali u intervjuima.
Pročitavši jedan, McCartney im nudi “Come And Get It”. Naravno, objeručke prihvaćaju.
U listopadu 1969. godine grupu napušta upravo vjenčani Griffiths, koji se posvetio obitelji zanemarivši rad u grupi. Neminovno dolazi do trzavica s predvidljivim ishodom.
Badfinger – “We’re For The Dark”
Negdje u to vrijeme dolazi i do promjene imena. Uz promjenu imena vezana je jedna zanimljiva priča. Naime, nakon mnogobrojnih prijedloga, jedan anonimus na setu, zaposlenik Applea, predlaže ime “Badfinger”. Ime je zapravo bilo vezano za temu “Bad Finger Boogie”, čije je ime proizašlo iz Lennonove šale kad je svirajući piano ozlijedio prst. “Bad Finger Boogie” kasnije postaje planetarno poznata “With a Little Help from My Friends”.
“Come and Get It” izlazi u prosincu 1969. godine. Uspinje se na Top Ten diljem svijeta. Na Billboardovoj listi se penje na #7. mjesto, te dolazi na #4. mjesto u Engleskoj, prodavši se u više od milijun kopija.
Nedugo nakon izlaska singla, Apple pakuje prvi album Badfingera, sastavljen djelom od pjesama s albuma “Maybe Tomorrow”. Naziv albuma je bio “Magic Christian Music”, što je zapravo bio film u kojem su bile neke od pjesama s tog albuma. Pomalo konfuzno, ali to za našu priču i nije toliko bitno.
Sam album se popeo na #55. mjesto Billboardove liste.
Badfinger – “Come And Get It”
Na krilima početnog uspjeha, grupa ulazi u studio i pod producentskom palicom Mala Evansa snimaju “No Matter What”. Iz samo njima poznatih razloga, diskografska kuća odbija ovu pjesmu te biva stavljena u ladicu.
Mijenjaju producenta. Geoff Emerick preuzima producentsku palicu, te u lipnju 1970. godine kompletiraju drugi album “No Dice”.
Album dolazi na #28. mjesto Billboardove Top liste albuma. Re-miksana “No Matter What” se napokon izdaje kao singl i dolazi na manje-više svim Top Ten listama diljem svijeta. U Americi se penje na #8. mjesto i na #5. mjesto u Engleskoj.
Toliko o dalekovidnosti diskografske kuće.
Badfinger – “No Matter What”
Najveća potvrda vladajućeg kretenizma diskografske kuće je tek dolazila. Pjesma koja je potpuno ignorirana i stavljena u stranu prilikom promocije postaje najveći hit Badfingera, koji će zapravo obilježiti njihovu cijelu karijeru. Radi se o pjesmi “Without You”, koja je sama po sebi postala hit, bez ikakvog singl izdanja i promocije.
“Without You” se naknadno izdaje kao single, nakon pritiska tržišta, te odmah kreće prema vrhovima top lista, da bi se zaustavila na jedinom mogućem mjestu. Postaje svjetski hit broj jedan, kako na Billboardovoj top listi tako i u Engleskoj, gdje provodi pet tjedana na prvom mjestu.
Badfinger – “Without You”
Prilikom rasprodane turneje po Americi, upoznaju poslovnog čovjeka Stana Polleyja, koji postaje njihov menadžer. Bit će to dalekosežno loša odluka, koja će dovesti do raspada benda, ali i do smrti dvojice članova.
Bilo kako bilo, ta im je turneja donijela laskavu titulu nasljednika Beatlesa, s kojima su bili uspoređivani tijekom ostatka aktivnosti prve postave benda.
U tom kontekstu, karakteristična je izjava Tonyja Viscontija, koji je producirao “Maybe Tomorrow”: “Ponekad sam morao pogledati preko sound boarda da bih bio siguran da John i Paul ne pjevaju glavne vokale”.
Ili izjava Rolling Stoneovog kritičara Mikea Saundersa, prilikom recenzije “No Dice”: “To je kao da su se John, Paul, George i Ringo reinkarnirali kao Joey, Pete, Tom i Mike iz Badfingera“.
Tijekom 1971. godine snimaju treći album, ali sve snimke bivaju odbijene od Applea. Harrison se prihvaća produkcije, ali ubrzo odustaje zbog projekta “Koncert za Bangladesh”. Naposljetku, Todd Rundgren uskače iza pulta i u prosincu te godine izlazi album “Straight Up”.
Nosila ga je uspješna singlica “Day After Day”, koja se penje na četvrto mjesto Billboardove top liste i prodaje se u više od milijun primjeraka.
Badfinger – “Day After Day”
Zanimljiva činjenica vezana za ovu pjesmu, za vrijeme snimanja, u studio je došao George Harrison u pratnji Leona Russella i Klausa Voormanna. Tako da su, bez ikakvog plana i naknadnih kredita, na snimci gostovala tri velikana.
Ogroman uspjeh je probudio apetite diskografske kuće i s albuma izlazi još jedna singlica, “Baby Blue”. Penje se na #14. mjesto Billboardove liste, a sam album dolazi do #31. mjesta.
Badfinger – “Baby Blue”
Kako je diskografska kuća Apple tonula sve dublje u krizu, 1972. godine bend dobiva ugovor za zadnji album u toj kući. Negdje u to vrijeme na površinu isplivavaju mutni poslovi menadžera Polleyja, za koje se čak sumnjalo da su povezani s mafijom. Bilo je očito da pred, do tada popularnom i perspektivnom grupom, stoje crna vremena.
Snimanje za četvrti i posljednji album za Apple započinju 1972. godine. Snimanje se razvlači u pet studija cijelu sljedeću godinu. Dakako, cijelo to vrijeme bend prolazi kroz različite pravne procese i time započinje agonija, kao rezultat raspada matične kuće i mutnih poslova menadžera.
Album napokon izlazi nakon nekoliko izmjena producenata, odbijanja kuće da izda pojedine verzije, do odgađanja izlaska gotovog albuma zbog sudskog procesa vezanog za neautoriziranu upotrebu pjesama od strane menadžera u svrhu promocije.
Album “Ass” izlazi napokon 1973. i, naravno, prolazi kako je i nastajao. Top liste je samo omirisao, singlovi nisu ostavili nikakav trag na njima. Uglavnom, album je bio normalan i logičan nastavak atmosfere oko benda. Bolji i nije mogao ispasti.
Badfinger – “When I Say”
Bend uskoro dobiva još jednu veliku financijsku, a time i kreativnu šansu. Nakon što je istekao ugovor s Appleom, Polley potpisuje ugovor u ime benda s Warner Brosom u Americi. Iako brutalnog sadržaja, jer je ugovor obavezivao bend na dva albuma godišnje, donio im je neviđenu zaradu. Radi informacije ću spomenuti postotke, jer su ti isti danas jednostavno nezamislivi, svima, pa čak i najvećim zvijezdama. Dakle, bend je dobio na ruke 3 milijuna čistih zelenih novčanica, što je u to vrijeme bila, a i danas je, vrtoglava lova. Plus, ugovor im je jamčio 12% od maloprodajne cijene LP-ja i kaseta u Americi, a 8,5% u ostatku svijeta, plus 225 000 dolara predujma za svaki album koji naprave.
Brojke za pamćenje.
Badfinger – “Love Time”
I samo šest tjedana nakon izdavanja albuma “Ass”, Badfinger ulazi u studio kako bi snimili materijal za prvi album pod Warner Bros ugovorom. Singlovi “Love Is Easy” i “I Miss You” nisu privukli nikakvu pažnju, te je grupa opstala zahvaljujući odanim fanovima koje je stekla na koncertima.
Nakon naporne turneje po američkom kontinentu, bend ponovo ulazi u studio iz kojeg izlazi s novim albumom “Wish You Were Here”.
Badfinger – “Meanwhile Back At The Ranch-Should I Smoke”
Album je bio pozitivno ocijenjen od strane Rolling Stonea, kao i ostalih kritičara, ali kriza u bendu bila je preduboka da ne bi ostavila traga. Naime, i pored povoljnog ugovora, grupu je mučio kronični nedostatak novca, što je dovodilo do trvenja među članovima, a kao rezultat, bend se kretao prema svom kraju.
Sukob je toliko eskalirao da je Peter Ham čak napustio grupu, ali se nakon par tjedana vratio na pritisak matične kuće.
Badfinger – “Dennis”
I sad dolazi ono najgore.
Usred svog tog kaosa, na površinu isplivavaju mutne radnje od Polleyja, koji grupu doslovno ostavlja bez novca u džepu i s golemim obvezama prema Warner Brosu. Pod tim pritiskom ponovo ulaze u studio i za jedanaest dana snimaju album “Head First”, koji će biti izdan tek 2000. godine. Razlog je bila zabrana objavljivanja zbog jedne od stotina sudskih sporova u koje je bila umiješana grupa zaslugom menadžera Polleyja.
S novim albumom koji nije mogao biti izdan, pod potpunom legalnom blokadom, grupa se našla u ćorsokaku, ne videći izlaz iz pravnog labirinta. Normalno je da je sve to rezultiralo čak i panikom kod članova, jer su se neki oženili i imali obveza koje više nisu mogli ispunjavati, neki kupili kuće koje nisu mogli otplaćivati. Bend je čak pokušao otpustiti Polleya, ali to je s važećim ugovorom jednostavno bilo nemoguće. Čak su im povremeni nastupi bili onemogućeni, jer su se vlasnici prostora i promotori bojali sudskih tužbi.
Bilo kako bilo, crni oblaci koji su se nadvili nad grupom unijeli su dodatnu nestabilnost kod ionako psihički nestabilnog Petera Hama, te je jednog jutra pronađen obješen u svom stanu. U oproštajnom pismu direktno je optužio Polleya za sve loše što se grupi dogodilo.
Nakon smrti Petera Hama, Badfinger se raspada. Bio je to kraj jedne grupe koja je mogla postati velika, imala je sve kvalitete da ostavi trag u povijesti glazbe, a završila je u bezdanu sudskog labirinta i mutnih poslova menadžera.
Badfinger – “We’re For The Dark”
Putevi pojedinih članova grupe bili su manje i više uspješni. Svima je jedno zajedničko: iako su sudjelovali u projektima koji su bili jako popularni u to vrijeme, njihova imena nikada nisu isplivala na površinu. Uzet ćemo samo za primjer Gibbinsa, koji je sudjelovao u najplodnijem radu Joea Welsha i isto tako je sukreator singla Bonnie Tyler, međunarodnog hita “It’s a Heartache”.
Isto tako, sve razdoblje djelovanja grupe i članova obilježeno je nevjerojatnom količinom sudskih tužbi, blokada, zapljena i čega sve ne.
Reinkarnacije Badfingera pojavljivale su se i nestajale tijekom godina, manje-više živeći od slave prve postave. 1983. godine dolazi i do apsurda: dvije verzije Badfingera odlaze na turneju, svaka za sebe tvrdeći da su jedini nasljednici. Bilo je to žalosno gledati, a kamoli slušati.
O grupi se nije puno čulo sve do 1983. godine, kad je Evans kupio kartu za posjet Svetom Petru, omotavši kravatu od konopa oko vrata. U tim crnim danima samo je ponavljao kako će otići susresti svog starog prijatelja Hama. Ne znam je li itko obraćao pažnju na to, ali naposljetku je to i napravio.
Bio je to definitivan kraj jedne grupe koja je mogla napraviti sve, a napravila je… nećemo reći što.
Prošli su put od nasljednika najvećih, od Beatlesa, do potpune anonimnosti. Svi su originalni članovi benda danas mrtvi i vjerojatno sviraju gore. Valjda tamo nema sudova i kretena iz diskografskih kuća, pa mogu slobodno stvarati.
Badfinger – “Lonely You”
Usput, zanimljiva je jedna činjenica, Badfinger imaju identičan naziv albuma “Wish You Were Here”, kao i Pink Floyd, koji su svoj izdali dvije godine kasnije.
Čudno!
Badfinger – “I’d Die Babe”
Glazbena povijest će pamtiti grupu Badfinger više kao one-hit wonder nego kao ozbiljne umjetnike. Stvarnost je bila daleko drugačija, a zasluga što je tome tako leži u okruženju grupe.
Bili su grupa koja je mogla napraviti sve. Što se talenta tiče, nisu uzalud bili uspoređivani s Beatlesima. Pa čak što se tiče samih tehničkih mogućnosti, ni tu nisu bili uskraćeni. Ne zaboravimo da su za producente imali najpoželjnije osobe tog doba, od dvojice Beatlesa do Tonyja Viscontija.
Badfinger – “It’s Over”
Bend je uništila industrija i pohlepa diskografskih kuća, koja se provlači kroz svaku poru života umjetnika i kroz svaku odsviranu notu. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da grupa koja je imala četiri uzastopna svjetska hita, grupa koja je imala manje-više sve platinaste albume, da grupa čije su pjesme u obradama postajale ponovo svjetski hitovi, potone u anonimnost, pokrivena sudskim presudama, zabranama i svim negativnim po umjetnost što legislativa nosi.
Isto kao i kod Black Sabbatha, koji sa svoja prva četiri albuma nisu zaradili niti cent, tako je i u ovom slučaju, bend, i pored ogromnog novca koji se okretao oko njega, živio na rubu materijalne egzistencije.
I tu je poanta.
Nemajući priliku u miru artikulirati erupcije talenta i inspiracije, grupa pruža rijetke svijetle trenutke kreacije; zapravo, drugim riječima rečeno, bili su veoma rijetki trenuci kad je grupa mogla na miru i bez pritiska artikulirati svoj izraz i kanalizirati ga u predivnu baladu ili kompoziciju uopće. I tu se krije najveći gubitak, a gubitnici smo svi mi, jer smo ostali uskraćeni za veličanstveni doživljaj života remek-djela. I naposljetku, tu se krije uzrok totalne anonimosti benda koji je mogao napraviti sve, a u biti nije napravio ništa.
Eto!
Badfinger – “Name Of The Game”
Bilo kako bilo, pjesme Badfingera doživjele su mnogobrojne obrade. Uz “Without You” Mariah Carey, najpoznatija je obrada iste pjesme od strane Harryja Nilssona. Harry je svojom obradom osvojio sva moguća prva mjesta svih mogućih top lista onog vremena.
S njom ćemo se i oprostiti od grupe Badfinger i njihovog opusa.
Harry Nilsson – Without You”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
