Gitaristički duo Nikola Radman i Vladimir Garić nastupili su prvi put zajedno u javnosti. Izvodili su vlastite kompozicije.
22. siječnja s početkom u 20:00 sati u galeriji Studio 21, kao hommage opusu Ive Tijardovića na izložbi “Splitski akvarel od happeninga do izložbe”, po prvi smo puta imali prilike javno čuti gitaristički duet ovih vrsnih glazbenika.
Interdisciplinarni umjetnik Petar Grimani (moja malenkost) pozvao je na suradnju svog školskog druga Nikolu Radmana, s kojim surađuju na svojim izložbama i autorskim koncepcijama još davne 1992. godine, kada su on i Tonči Radić nastupili kao duet i izvodili autorski materijal.
U procesu priprema za ovu priliku, umjesto Radića, pridružio mu se Vladimir Garić. Ne radi se o pukoj zamjeni, već o potpuno novoj suradnji, koja će se, sudeći po ovome što smo imali prilike čuti, očito nastaviti. Obojica sviraju električne solo gitare i koriste razne gitarske tretmane.
Izveli su, kako sami kažu, ambijentalni gitaristički soundscape, a riječ je o autorskoj instrumentalnoj glazbi koja je stvorila posebnu atmosferu i funkcionirala kao cjelina uz video-projekcije koje je pripremio Grimani (opet ja).
Audio-video performans osmišljen je i izveden posebno za ovu priliku. Odnos slike i zvuka, kroz svojevrsnu ambijentalnu sinesteziju svjetla, boje, melodija i dijaloga gitara, stvorio je atmosferu u kojoj je publika zaplovila u pejsaže imaginarne terrae incognitae, jer se sve što se pred njihovim očima i ušima uistinu dogodilo po prvi put.
Na video projekcijama izmjenjivali su se prizori povećanih detalja akvarela i snimke procesa rada, odnosno dokumentacija slikanja u tehnici akvarela.
Petar Grimani (da, taj sam) je slikao, dok je video-materijal snimao Marko Lukić.
Grimani (uf, ovo postaje dosadno) je kasnije fotografirao detalje slika i montirao video-materijal. U procesu montaže, svaki snimak i fotografija tretirani su digitalnim efektima. Motivi su povećani do potpune apstrakcije, osim jednog, a to je ” remorker” u oluji
Projekcije su išle izravno na zid galerije iz dva izvora, a cijela galerija preuređena je u ambijent pripremljen za ovu priliku.
Ispred ovih projekcija, na crvenom tepihu pokraj gitarskih pojačala i brojnih gitarskih pedala, sjedili su Nikola i Vlado, zaronivši u glazbenu interpretaciju kompozicija koje su nastajale u samoći i meditaciji svakog od njih zasebno.
Naime, teme koje su se izmjenjivale bile su ili Vladine ili Nikoline kompozicije. U dijalogu s melodijom jednog od njih, ovaj drugi bi u procesu improvizacije dodao svoju boju i melodiju.
Nakon samo nekoliko proba, uspostavili su svoj način komunikacije. Na samoj izvedbi u galeriji Studio 21, izveli su i jednu temu po prvi put bez prethodnog susreta u vremenu i prostoru, ili, konvencionalnim jezikom rečeno, bez prethodnih proba.
Obojica u sebi nose dugogodišnje sviračko iskustvo i kreativni potencijal. Obojica su pod velikim utjecajem zapadnjačkog rock and rolla, otkrivali su postepeno vlastiti izričaj i stil.
Svaki za sebe, u svojoj intimi, gradio je melodijske teme i razvijao sviračku vještinu, vježbajući solo i svirajući u raznim bendovima te gostujući u studijima na snimanju albuma.
Nikola je kao lider, vokal i gitarista benda Rumpelstinski, te je svirao gitaru na Urbanovom albumu “Žena dijete”, a jedno je vrijeme bio član zagrebačkih Pipsa.
Vlado Garić poznatiji je široj javnosti po svom moćnom glasu kojim nastupa na kazališnim daskama kao operni tenor, te po klapskom pjevanju; međutim, predano i dugo svira gitaru te je svirao u brojnim bendovima, uključujući i kultni splitski sastav Otprilike ovako.
Obojica su svirali (ali ne istovremeno) u splitskom sastavu Mister No, a obojicu je poučavao sviranju gitare legendarni Pavle Kolarov.
Svjedočili smo prvim koracima, dijalogu i, prije svega, susretu dvojice glazbenika u kojem se dogodilo neočekivano dubinsko prepoznavanje … . Koje komunicira glazbom.
Glazba pulsira kroz divlju gradnju i gradske favele. Bruji distorzirano privatnim i iznajmljenim stanovima i prostorima, samotnjačkim sobama. Trenucima izolacije u kojima se uspostavlja interni monolog ili možda podijeljeni san. Krhak kao eko sustav i nanovo prepoznat meditaran emaniran medijima koje pogoni elektronična struja, dao nam je direktan uvid u stvaralački proces.
Cijeli događaj, prisan i izravan, ozario je prisutne, koji su se povezali glazbom i svjetlom u boji, što se vidjelo po reakcijama aplauzom i širokim osmijehima na licima te vedroj atmosferi nakon izvedbe.
Istovremeno je u Zagrebu, u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, izvedena Mala Floramye povodom stogodišnjice praizvedbe, uz izravan prijenos na HTV-u.
Vratimo se u Split, u ovo minijaturno multimedijalno kolektivno iscjeljenje unutar izložbe koja se iz dana u dan mijenja i transformira. Posvećena je odnosu skladatelja, scenografa, kostimografa, libretista, dirigenta… Ive Tijardovića i slikara Emanuela Vidovića. Dvojica Splićana javno su živjeli svoj rodni grad. Beskrajno su ga dušom i tijelom, a nadasve djelom, odnosno svojim umjetničkim opusom, voljeli, živjeli, slavili, izražavali, zadužili, uljepšali i nadogradili u humanosti. Emanuel je Ivi pokazao skromnu kamenu kućicu na kojoj je pisalo “Vila”.
I tako je u sedam dana nastalo glazbeno-scensko djelo Splitski akvarel.
I ovaj se događaj dogodio u izravnoj komunikaciji i kratkom vremenskom roku.
S puno ljubavi…
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
foto album:
* sve fotografije: Jelena Rogošić/MLP-U