The Moody Blues su se pojavili na sceni s albumom „The Magnificent Moodies“, kojeg je nosio manji hit „Go Now“.
Vjerojatno bi se na tome sve i okončalo da grupa nakon njegova izlaska radikalno ne mijenja smjer, uključuje simfonijski orkestar i ulazi u studio kako bi snimila „Days of Future Passed“, album koji je doslovno eksplodirao na top ljestvicama, nošen vječnim „Nights in White Satin“.
No, njegova je uloga bila daleko veća u kontekstu vremena, jer je bio predvodnik vala konceptualnih albuma koji je bio na horizontu.
Spoj progresivnog s konceptom bio je eksplozivna mješavina koja će dominirati sljedećim glazbenim razdobljem.
Kad su se strasti stišale, bend ulazi u studio kako bi snimio nasljednika. Nije bilo lako, jer bila su to vremena kad se reciklaža drastično kažnjavala, ma koliko eventualno bila dobra.
Stoga je nad grupom visjelo pitanje: kamo krenuti i kako?
Prvo što su napravili u nastojanju da ne izgube orkestraciju kao zvučnu kulisu, ali da ipak naprave neku promjenu, bila je zamjena simfonijskog orkestra s melotronom. Korak nije bio toliko drastičan, ali je poprilično izmijenio zvučnu sliku, što im je očito i bio cilj.
Nadalje, koncept je ostao, no ovaj put su ga „olabavili“, drugim riječima, sve su pjesme bile samostalne, ali vezivalo ih je tkivo koje je lirika donosila, pokrivajući vječno traženje i otkrivanje, kako svijeta oko sebe, tako i onog u sebi.
I na kraju – jesu li uspjeli?
Pa, događaji koji su uslijedili nakon izlaska albuma dovoljno govore, a njih je bilo…
The Moody Blues – “Ride My See-Saw”
Najprije je bend pozvan u Čehoslovačku na otvoreni festival. I sve je bilo „po scenariju“, bend je nastupio, izazvao ovacije, krenuo u hotel prespavati kako bi sutradan održali press konferenciju i uputili se kući.
No, tijekom noći, SSSR je izvršio invaziju na tu zemlju, te je nakon peripetija grupa evakuirana iz Čehoslovačke avionom pakistanskog Crvenog križa…
Kad su napokon stigli kući, dočekao ih je najvažniji poziv u karijeri, Billy Graham ih je pozvao da održe dva koncerta u njegovim dvoranama Fillmore East i Fillmore West, jedna u New Yorku, a druga u Los Angelesu.
Kako je vremenski razmak između koncerata bio dva mjeseca, iskoristili su priliku i iz New Yorka ta dva mjeseca putovali i nastupali putujući u L.A.
Bilo je to presudno za budućnost benda, jer je ta „slučajna“ turneja pomogla da američka publika primijeti grupu i poveže je s velikim hitom „Nights in White Satin“, i što je još važnije, da uvidi da taj hit nije sve što grupa može ponuditi.
Dakako, ne treba napominjati da je The Moody Blues nakon ovih događaja bio rado viđen gost na američkom kontinentu, te da je tijekom vremena stekao kultni status.
Zanimljiva je i priča oko omota albuma.
Diskografska kuća je angažirala poznatog slikara Phila Traversa, koji će, zahvaljujući kreaciji omota za ovaj album, kreirati i sve nadolazeće omote albuma grupe u sljedećem razdoblju.
Grupa se najprije sastala s njim u pubu, gdje su mu jednostavno rekli da žele omot koji će odražavati koncept meditacije (ma što god to u tom trenutku značilo…).
Dobio je sve snimljene materijale do tog trenutka kako bi se upoznao s radom i budućim sadržajem albuma, ali ono presudno se dogodilo u studiju. Naime, kako bi što bolje uronio u tematiku, Phil je boravio u studiju tijekom snimanja ostatka materijala, i u jednom je trenutku ugledao svoj odraz u staklenoj pregradi ispred sebe, koja je pak odražavala odraz u staklu iza njega… i tako se rodila ideja…
Album „In Search of the Lost Chord“ izlazi i penje se na 5. mjesto UK top ljestvice i 23. mjesto Billboarda.
Ovo potonje već je bio znak da je Amerika spremna!
S njega su izdana dva singla: „Voices in the Sky“, koji ne postiže neki značajniji uspjeh, i „Ride My See-Saw“, koji jest dospio na Billboard, ali se nije popeo dalje od sredine, što je značilo samo jedno, vrijeme konceptualnih albuma je stiglo i ušlo na velika vrata.
Moody Blues – “In Search of the Lost Chord” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
