Za Nemeček sam prvi put čuo prije otprilike tri godine kad im je izašao prvi album trilogije „Prokletije“.
Iako postoje u raznim postavama puno dulje, tek su s tim albumom zagrabili u mračne narodne predaje balkanskog poluotoka i stavili tamburicu na popis instrumenata s kojima bi i Swansi mogli upadati u mračne bučne noćne more crnih vila i babaroga.
Vedran Živković, autor stihova i cijelog koncepta koji stoji iza benda jedini je preostali član benda iz tog prvog doba, a njegov glas i tambura u koju udara kao da je sutra smak svijeta nositelji su i zvuka na drugom albumu benda, „Prokletije II“, koji se pojavio početkom ove godine, a prije petnaestak dana i na vinilu.
Dok je „Prokletije I“ bio blagom većinom mračan instrumentalno ambijentalni album, na tragu Scorna, s nekoliko pjesama („Na Jurjevo“ i „Daj Bog“) koje su zvučale poput Kriesa iz filma u kojem su Veles i Črnobog pobacali sve ostale staroslavenske bogove u pakao, na dvojci su ti instrumentali puno kraći i funkcionalniji, a širi prostor dobivaju skladbe s vokalom i enigmatskim tekstovima.
Kombinirajući mračne etno inspiracije s krautrockom (uvod u „Na kraju svega“ identičan je uvodu u „French Disko“, Stereolaba koja je opet malo pokupila motorik ritam Klausa Dingera iz „Hallogallo“ kompozicije s prvog albuma Neu!), noiseom, psihodelijom, prog rockom i stoner rockom, Nemeček su kao trio tambure, klavijatura i bubnjeva snimili jedan od najboljih i najzanimljivijih albuma hrvatske i regionalne rock glazbe zadnjih godina.
Olovni je mirniji pandan pjesmi „Pored rijeke Drine“ s prvog albuma, ali zato su „Mirila“, „Os svijeta“, „Na kraju svega (Beograd)“ te posebno „Kuvet“ (najsličnija etno utjecajima s prvog albuma) pokazatelj razvoja benda u punokrvni rock bend s raznim utjecajima.
A i omot albuma simboličan je za doba Prvog svjetskog rata kojim se „Prokletije“ dijelom bave (slika Crna zastava, Ljube Babića).
Moram priznati da sam jedva čekao kako će to zvučati uživo.
Premda najavljeni u 22.15, predgrupa Bizon započeli su sa svirkom oko 22.40.
Bizon su splitski instrumentalni duo koji je na sceni već desetak godina i sviraju kombinaciju posthardcorea, math rocka i post metala s povremenim noise izletima (pomalo poput Friends of Dean Martinez).
Zvučali su moćno i uigrano i povremeno ste imali dojam da tu mora biti više od dvojice ljudi na bubnjevima i gitari.
Čini mi se da je bar dio publike bio tu zbog njih i da su bili razočarani tek polusatnim nastupom benda.
No, nakon kratke pauze na scenu su izašli Vedran Živković koji je sjeo sa svojom tamburom, Borna Maksan za bubnjeve i Leo Beslać za klavijature.
Odmah su krenuli žestoko s prvom pjesmom drugog albuma, „Os svijeta“. Opet je zvuk bio moćan i stvarno sam imao utisak da Swansi sviraju pjesme Kriesa. Valjajući masni motorik ritmovi, udarci bas bubnja u mozak, distorzirani zvuk klavijature te nabrijana tambura iz pakla, bacili su prilično mnogobrojnu publiku u trans.
Živković je deklarirao svoje hermetične stihove dok su se nizale pjesme s drugog albuma, a tek je privremeni smiraj donijela pjesma „Olovni“ ( u njoj malo prizivaju i Rundeka) koja je skoro cijela odsvirana na tamburi.
Kad su krenuli Mirila Beslać je za klavijaturama mlatio kosom i glavom, Maksan se skinuo u svoju Leningrad Cowboys majicu, a trans se publike produbljivao.
Odsvirali su cijeli album, doduše samo s dijelom instrumentala, a i tri pjesme s prvog, a onda pomalo i ponovili neke stvari.
Na bis su opet odsvirali „Os svijeta“ s početka i tako dosegli „Ouroboros“, kojemu, čini mi se, i teže.
Potpuni će biti dosegnut objavom trećeg albuma trilogije, ali već sad slobodno mogu ustvrditi da je Nemeček najznačajniji projekt kojeg je naša scena iznjedrila nakon dugo vremena i da je sjajna budućnost pred njima.
Nije slučajno da je poslije nastupa zasvirala pjesma norveškog etno rock benda Wardruna (koji je ipak komercijalniji i više mainstream projekt), čijim bi stopama popularnosti i izvan granica Hrvatske Nemeček mogli krenuti.
Jednostavno koncert za pamćenje i nada da će ići samo naprijed ne osvrćući se, jer su originalan hrvatski glazben i produkt, potpuno samosvojan unatoč zbroju raznoraznih utjecaja.
Definitivno su mnogo više od pukog zbroja.
foto album:
*sve fotografije: Zdeslav Benzon / MLP-U
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala