Eela Craig je malo kome van granica Austrije svojevremeno nešto značila, a danas još i manje. Ili blizu, ništa!
Istini za volju, u doba procvata progresive i fuzije svijet još nije bio globalno selo, željezna zavjesa još bila spuštena, te su informacije kolale usmenom predajom i rijetko u pisanom obliku. Tako nekako mogu smjestiti sastav Eela Greg u povijesni kontekst u kojem je nastala i radila.
Teško je bilo saznati što se događa na drugom kraju grada, a kamoli u susjednoj državi i to još u “undergroundu“. Ono malo medija koji su se bavili muzikom, bili su fokusirani na zvijezde „mainstreama“ i rijetko, veoma rijetko, na nešto dublje od toga.
I kao u slučaju Agamemnona, kad sam svojevremeno dobio kazetu sa natpisom “muzika” i tek nakon četrdeset godina otkrio o čemu se radi, slučaj Eela Craig je još bizarniji. Da, čuo sam da neki Austrijanci nešto rade i da sviraju dobru muziku. I tu se sve završilo, do pojave digitalnih nosača zvuka i interneta. Pa i tada sam imao problema i dobrano se namučio u potrazi za informacijama. Kako i ne bi, kad je prvi LP tiskan u samo 1500 primjeraka i danas predstavlja kolekcionarsku vrijednost. Tek je devedesetih muzika ovog sastava ugledala svjetlo dana na CD-u.
Eela Craig je vjerojatno najpoznatiji progresivni sastav koji dolazi iz Austrije. Svojim su prvijencem utrli put nasljednicima Kyrie Eleisonu i opskurnom Paternosteru.
Osnovani u nadi da će u svojoj sredini prenijeti dašak progresivnog izraza Eela Craig snima svoj prvi album u ljeto 1971. godine. Talentirani i akademski obrazovani, ipak nailaze na zid kad je trebalo album izdati. Naposljetku nalaze malu diskografsku kuću Pro-Disc, te album izlazi, ali u maloj/zanemarivoj tiraži (1500 primejraka!) i dakako, ne dospijeva do ciljane publike. Tipična priča tog doba.
U sastavu su bili Horst Waber/bubnjevi, Harald Zuschrader/klavijature, flauta, gitara, saksofon, Hubert Bognermayer/klavijature, Gerhard English/bas, Heinz Gerstenmair/gitara, orgulje, vokal, Will Orthofer/saksofon, vokal. Čemu ova nabrajalica?
Pa zato jer je album izuzetan. Album je inteligentan u svim svojim segmentima i naviše svega, album je pun dobre muzike.
Pa zar to nije “what is all about!” ?
Eela Craig – “New Born Child”
Idemo ispočetka.
Na albumu se nalaze četiri kompozicije, odreda nastale kao produkt jamova. Dati im pridjev eklektički je malo i pretjerano. Ipak se radi o klasičnom blendu rocka s jazzom i donekle s bluesom. No ono što joj daje eklektičku boju u pojedinim momentima, jest dah Kraut rocka, pogotovo u „improvizacijama“ koje krase ploču.
“New Born Child” otvara ploču i od prve, pufff, direktno asocira na Pink Floyd sa primalnim vriskom.(“Careful With That Axe, Eugene”). No Eela Craig nije podlegla iskušenju, veoma brzo tema kreće svojim tokom, koji nema nekih zajedničkih točaka s Pink Floyd.
“Selfmade Trip” nastavlja album. “Where You Thnk You Are Going” ugođaja u uvodu, donosi prekrasan rif koji dominira temom u svojim varijancama. Flauta i gitara, prekrasna kombinacija. Ne znam tko svira gitaru, da li Harals ili Heinz, ali da živi u Americi zvao bi se “Terry Kath“. Očito da adrenalin tipa Chicago kola žilama ovih ljudi.
Eela Craig – “Indra Elegy”
Sam izričaj je veoma blizak CTA (Chicago Transit Authority), iako nemaju kompletnu limenu duhaću sekciju. Kao i CTA, orijentirani su na izričaj sa rock temeljima.
“A New Way” pokazuje bend više u jazzy vodama, nego rocka, a pogotovo bluesa. Ništa lošeg u tome. Snalaze se kao riba u vodi. Pogotovo u podugoj jazzy improvizaciji. Prekrasno odrađeno.
Album zatvara “Indra Elegy”, suita sastavljena iz četiri djela. Prebogata jamom, vokalom, solo izletima bez praznih tripova. Teško je uprijeti prstom i reći koja je tema vrhunac albuma, ali pored, u segmentima, hitoidne “Selfmade Trip”, “Indra Elegy” dominira albumom i nakon što se odsvira.
Na CD izdanju se nalaze i bonus teme. Obično su te teme tu da napune minutažu medija, jer je CD daleko jači od LP-a. A pogotovo u situacijama kad je cijeli LP trajao oko tridesetak minuta.
“Irminsul” je prva tema bonus dijela i u bit je sazdana od eksperimenta sa zvukom bez jasne strukture. Interesantno za jednom čuti, ali ne i više od toga.
“Yggdrasil” je već nešto drugo. Ne znam kad je nastala, ali očito je da je nastala iz jama. I to je vidljivo iz svake note, a pogotovo iz fragmenata u kojima se počima, ali samo počima nadzirati prekrasna melodija. Koja izranjanja na površinu i „brzinom munje“ potone u bezdan i nestane. Šteta, jedan hit maker bi od nje napravio veliki hit. Ali ovo je klasika za progresivni underground, pogotovo onaj koji gleda prema Kraut Rocku ili je dio njega.
“Stories”/”Cheese” teme su se našle na CD-u iz meni nepoznatog razloga. Ne zato jer su loše, već su koncepcijski svjetlosnim godinama udaljene od originalnog materijala na prvijencu. Nastale u suradnji s Dr. Alfred Peschekom ova dva bizarna i eksperimentalna djela pokazuju još jedno lice sastava Eela Craig. Pa ako je to bila namjera i svrha njihovog postojanja na CD-u, aj, mogu prihvatiti.
Eela Craig – “Selfmade Trip”
Možda najveći nedostatak ovog albuma je produkcija. Nažalost, odrađena u skladu sa vremenom i mogućnostima, sa današnje perspektive, domaćeg ugođaja. Ali ni tu nije sve crno, jer joj baš ta sirovost daje šarm, koji eto, nije izblijedio tokom ovih godina.
Eela Craig su nastavili snimati nakon ovog albuma, u izmijenjenim postavama. Samim tim izričaj grupe je evoluirao, od bluesy/jazzy psych/prog izričaja, pa do synth-heavy symphonic prog zvuka. Izričaj nekom drag nekome ne, to je već pitanje ukusa.
U tom kontekstu treba gledati i podatak da je nasljednik, “One Niter” proglašen kao najbolji album grupe. S tim se samo djelomično mogu složiti, jer u biti prvijenac nikada nije dobio svog nasljednika. Živi svojim odvojenim životom u društvu s CTA i čeka da bude ponovo otkriven. Ovaj put kao dio povijesne legislative vremena i kao jedan od najsvjetlijih trenutaka ranog progresivnog rocka prošlog stoljeća.
Ovaj je album nezaobilazna karika u progresivnom lancu prošlog stoljeća, njegovo poznavanje i prihvaćanje nije pitanje ukusa, jer je već svojim postojanjem u vremenu postao dio opće kulture.
Eela Craig – “Eela Craig” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.