Biti jedinstven i plivati u vlastitom moru, biti ispred svog vremena – prednacrt je za poimanje avangarde.
Klasika u kombinaciji s pištećim sintetizatorima, grubi i slučajni šumovi, cviljenje i vrištanje slomljenog zvukovlja, te grubi industrijski zvučni efekti poput ispuštanja pare, bizarna scenska pojavnost i, u konačnici, ime grupe PERE UBU okvir su za izravnost koja kao da je proistekla iz pravog kazališta apsurda.
David Thomas, pjevač, skladatelj i utemeljitelj grupe, umro je 23.4.2025. u krugu svoje obitelji, narušenog zdravlja, dok se na lokalnoj radio postaji vrtio MC5.
David Thomas pjevao je na način za koji je smatrao da je sjajan, ali zvučao je tako bespomoćno, dok je bend instrumentalno dosezao umjetničke učinke koje prije njih nitko nije ni pokušavao postići – zorno oslikavajući što znači živjeti u industrijskom gradu poput Clevelanda.
Njihova glazba bila je slika industrijskih krajolika toliko vjerno prikazana da smo se s pravom pitali: jesu li to radnici u prašini tvorničkih postrojenja ili umjetnici glazbene avangarde?
Tekstovi čudni, a melodije neobične, nekima ogromno glazbeno uporište (čitaj: Bob Mould (Hüsker Dü) i Frank Black (Pixies)), gdje se klasični rock rame uz rame sudarao s elektronskim loopovima.
“Stvarati modernu glazbu znači biti inovator, vizionar. Ako ne možemo dosegnuti budućnost, pokušajmo je stvoriti”, govorio je pokojni Thomas.
Manijakalno sam kupovao ploče Pere Ubu, presnimavao ih na kasete, pohodio njihov koncert 3.11.2013. u Močvari.
Nastupni albumi ‘The Modern Dance’ i ‘Dub Housing’ (iz 1978.), snimljeni u razdoblju od svega par mjeseci, istinska su remek-djela suvremene glazbe.
Nakon preranog odlaska Marka E. Smitha, napustio nas je još jedan odista vrhunski autor.
A mi, koji smo odgojeni i školovani na tom zvuku, nadamo se da će njih dvojica složiti bend na nebeskim poljanama
