Čuvari Svirala su nastupili u klubu Judino Drvo.
Bila je to ugodna večer, ili bolje rečeno noć, jer koncert je trajao skoro tri sata i završio iza ponoći.
Svirka je počela sa akademskim zakašnjenjem i od prvih nota momci su krenuli sto na sat. Otvorili su sa obradom standarda Tears For Fears ,”Shout”.
Prvo pa muško. Iskreno, iznenadilo me. Najprije me iznenadio zvuk. Jest da sam očekivao da će biti dobar, jer sam pogled na opremu je to sugerirao, ali… ovo je ipak i pored malih tehničkih poteškoća bilo nešto van gabarita lokane svirke.
Daleko od toga!
I da podcrtam, tema „Shout“ je obrađena toliko dobro, ako bih morao birati između originala i ove obrade, prevaga je na ovoj strani. Moćno, čisto, jako, ritmički superiorno i nadasve nadahnuto i puno, puno energije. Dado & Co. nesebično isporučuju energiju na kojoj bi im pozavidjeli daleko mlađi. I očito je, uživaju u tome!
Moram im dati kredite za ovo, jer ipak nakon šesnaest godina na pozornici, sačuvati ovaj „izvorni kod“ rocka, ne može nego ugodno iznenaditi.
Prvi dio koncerta (kraći dio), bio je sastavljen od miksa autorskih tema i obrada. Teško mi je govoriti o autorskim temama, jer ih nisam slušao do ovog nastupa, tako da bi ih ovom prilikom preskočio. Jedino mogu reći, da i pored odsustva „catchy tune“ crte u kompoziciji, imaju onu moćnu crtu.
Ostatak večeri uz rijetke izlete u autorske vode, pripao je obradama. Možda meni ne po guštu, jer su se kronološki gledano, kretale od početka osamdesetih pa naovamo. Bilo je (komercijalnih) iznimaka, (Pink Floyd, Michael Jackson, Police …)
Bend je na scenu istrčao u proširenom sastavu. Ako se mene pita, trebao bi to biti standardni sastav. Jest da je power trio moćan i nema zamjerke na muzičku sliku koju pružaju, ali, perkusionista i klavijaturista su donijeli takav kolorit na pozornici da sam svaki sekund očekivao ” Larks’ Tongues in Aspic “... (što se babi tilo, to se babi snilo!!). Drugim riječima, kvintet u ovakvom sastavu ima ogroman potencijal i bila bi prava šteta da prisustvo „gostiju“ ostane samo na “gostovanju”.
Negdje sredinom koncerta na pozornici je izašla mlada kantautorica (sorry, pogrešno zapisao ime, poslije nikako pronaći pravo!). Dogodio se jedan čudesan trenutak dok je Dado prebirao po žicama, čekajući da se ona namjesti i počne svirati. Bila je to atmosfera “Where do you think you’re going” i upravo sam to očekivao … . No, i ono što je došlo nije bilo loše. Čak dapače, lijepo prezentirano i odrađeno.
Koncert se kotrljao prema svom kraju, bend je nizao obradu za obradom. Očiti su visoki standardi u izvedbi i studioznost u pristupu. Kao ostarjelog rockera dobili su me sa ubacivanjem fragmenta s albuma “Heavy Weather”, grupe Weather Report.
Prst gore!
Čuvari Svirala su dobar bend. Možda najbolji cover band kojeg sam čuo u posljednje vrijeme. Tehnički opremljeni profesionalci, uigrani do perfekcije, Čuvari Svirala predstavljaju pravo zadovoljstvo na sceni. Dokaz tomu je koncert od tri sata, u kojem nije bilo ni jedne pauze. O nekoj dosadi ni govora. Teme su se redale jedna za drugom, i tako do iza ponoći. Koncert su zatvorili istom s kojom su ga otvorili. „Shout“ je još jednom zarobio publiku svojim moćnim ritmom i refrenom.
Publika je na pola napunila prostor Judinog Drva. Šteta, jer bend je jak u atmosferi. I ovako nije bilo loše. Band je nastupao kao da nastupa pred 100 000 ljudi, a publika kao da je dio od tih 100 000.
Poštenje i volja za svirkom su velike odlike ovog benda, za kojeg ne mogu reči da ga poznam, ali ono što želim reći – želio bih ga upoznati!
Ovaj koncert je prvi koncert ST@RT festivala, na kojem će svake srijede nastupati mladi bendovi.
Ako se po jutru dan poznaje ….
