Chui

Den Deri, Flash Gordon, …, junaci svemira još od sredine prošlog stoljeća, i danas žive u nekom od agregatnih stanja u medijima.
Možda ne toliko eksponirani kao nekada, pa ni u formi u kojoj su postali ono što jesu, ali ipak, današnji stogodišnjaci su i dalje vitalni i s optimizmom gledaju prema naprijed.

Dakako, svi koji poznaju našu uzavrelu underground scenu, na spomen Sci-fi junaka, znaju da je riječ o jedinstvenom bendu pod prilično čudnim imenom Chui.
(Samo porijeklo imena zadalo je glavobolje svima koji su ga istraživali, pa čak i kad bi se došlo do nekog rezultata, ostalo bi pitanje: je li to to?)

Chui je dijete Tonija Starešinića i ekipe koju je okupio oko sebe. Kostur benda već je godinama isti, što garantira kohezivnost izričaja i kompaktnost izdanja.

Krećući se van naše galaksije, u nekom zvjezdanom međuprostoru, Chui “jedri” beskonačnim svemirskim prostranstvima, oslikavajući ih zvukom, opisujući situacije u koje upadaju nesuđeni putnici kroz vrijeme i oko njega.
Taj zvuk je pak, na svoju ruku, posebna priča. Okosnicu je pronašao u fuziji, koju ne baš rijetko zaobilazi na uštrb  Canterbury verzije izričaja ili nešto srodnijih, tehna, hip-hopa, pa sve do punka u nekoj od verzija.

Chui je osnovan 2012. godine od članova grupe Mangroove. Bio je to logičan korak, jer je grupa Mangroove profilirala svoj izričaj naslonjen na Željkin vokal, dok je instrumentalni dio donekle ostao u sjeni.
Stoga nije trebalo puno vremena da Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš krenu nekim drugim putem, sasvim različitim od matične grupe, i opasno novim u trenutku nastanka.
(Potom se nakon odlaska Andreja Jakuša bendu pridružuje Vojkan Jocić, prekaljeni jazz saksofonista, dok je 2016. godine bendu pristupio bubnjar Ivan Levačić, te naposljetku basist Konrad Lovrenčić.)
Shodno afinitetima, već na prvi korak, embrionalni izričaj se sam od sebe nametnuo kao rezultanta sklonosti, ukusa i umjetničkih poriva, kako u glazbi, tako i u literaturi, poglavito Sci-fi stripova sa svojim junacima.

U godini osnutka, Chui objavljuje prvi album istog naziva

Chui – “Chui”
Bilo je to čudnovato izdanje. Drugo desetljeće novog stoljeća već je dobrano ušlo u svoj pubertet, a Chui je lansirao istoimeni album prvijenac.
Ipak, trebalo je hrabrosti u novom stoljeću lansirati izričaj koji se oslanjao na legislativu prošlog stoljeća, na glazbu koja je u tim trenucima bila de facto zaboravljena ili gurnuta na rub medijskog interesa, i ne rijetko, preko njega.
Donoseći spoj fuzije i svojih svemirskih maštarija, Chui počinje stvarati nešto po čemu će se identificirati na kasnijim ostvarenjima i, dakako, poistovjetiti se s njime.
Bio je to komet koji je zasjao na glazbenom nebu, ali komet koji je u sebi nosio dovoljno goriva da se ne ugasi u jednom preletu, imao ga je dovoljno, i više nego dovoljno, da se, kao Halleyjev, vraća u redovnim intervalima i osvjetljava nebo svojim radom i postojanjem.

Chui – “Second Arrival“
Chui ostaje kao duo, Starešinić i Dobranić, s gostujućim glazbenicima.
Album je tematski ušao u novo područje glazbenog izlaganja, uvodeći komercijalniji plesni segment u izričaju.
No, to skretanje nije bilo povlađivanje, već kreativna evolucija u skladu s trenutkom u kojem je album nastao.
Taj će se plesni segment zadržati u nekom od oblika tijekom cijelog ostatka opusa.

Chui – “Third Sun From The Stone“
Treći album koji je izdao Chui, “Third Sun From The Stone”, donosi veliki standard grupe. KOmpozicija “Terminator Theme”, kojom bend odaje počast velikom skladatelju filmske glazbe Bradu Fiedelu, istovremeno je vrlo inspirativno zacrtala stazu po kojoj će se bend kretati u budućnosti.
Album je prvi konceptualni album grupe Chui, što će se u budućnosti pokazati kao dominantna forma.
Sam naziv albuma, “Third Sun From The Stone”, igra je riječi s Hendrixovom kompozicijom “Third Stone From The Sun”, i time je Chui sve rekao.

„Chui ovu glazbu feat. HRT jazz orkestar“
Samo postojanje ovog albuma unosi nevjericu u očekivanja nasljednika “Third Sun From The Stone”.
Radeći po principu “samo mijena stalna jest”, Chui iznenađuje novim albumom koji je napravio u suradnji s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije.
Suradnja je bila neočekivana, pogotovo u svjetlu koncepta albuma prethodnika, njegove tematike i samog sadržaja.
No, upravo zato Chui i jest velik, i to ne samo u našim okvirima. Album je fizički (nevidljivo) podijeljen u dva dijela.
Na prvom je Jazz orkestar sastavni dio izričaja koji bend isporučuje, bez velikih izleta, koncizno izlažući dionice koje nas, htjeli to ili ne, vraćaju u neka crno-bijela vremena s filmovima u kojima je zvuk bio senzacija.
Drugi dio albuma je nešto “suvremeniji”, odnosno Jazz orkestar prati bend koji briljira na svim segmentima izlaganja.

Chui – “Iz Kapetanovog dnevnika“
Album “Iz Kapetanovog dnevnika” se pojavio kao kruna dotadašnjeg rada grupe.
Album je u neku ruku nastavio putanju koju je zacrtao “Third Sun From The Stone”, ali ovaj put izričaj je toliko kondenziran na suštinu i esencijalno se uzdiže kao vrhunac u opusu.
Sama uvodna kompozicija “Eternautova tema”, u trajanju od dvanaest minuta, donosi Chui na sam vrh kreativnog naboja, koji neće popustiti do posljednje note, odnosno kompozicije “Tebi putujem”, koju je otpjevala Josipa Lisac.
Zanimljivo je da se na albumu pojavila Mangroove, a Željka ima zapažen izlet u narativne vode, recitirajući stihove iz Kapetanovog dnevnika.
Album kojim Chui komotno može nastupati na pozornicama izvan Hrvatske.

Chui – “Berlin-Zagreb“
Pandemijsko vrijeme, tri godine nakon albuma “Iz Kapetanovog dnevnika”, Chui lansira dvostruki album “Berlin-Zagreb”.
Kao što sam naslov sugerira, album je podijeljen na dva dijela. Prvi dio, “Zagreb”, nastao je u sred pandemije, i svaki je član za sebe pisao i svirao dionice, a potom su se spajale u cjelinu i tako dobivale konačnu formu.
Drugi dio albuma, “Berlin”, rezultat je suradnje s Walterom Ruttmannom, koji je režirao nijemi dokumentarni film “Berlin: Simfonija velikog grada”.
Album nastavlja kvalitativni put svih prethodnika, što u ovom slučaju znači veliki napredak u produkciji, ali i nešto još važnije: nosi naznake smjerova u kojima će se kretati izričaj benda u budućnosti. A tih pravaca je nekoliko, i to vrlo vidljivih na albumu.

Chui – “Do Zvijezda“
Kao nasljednika albuma “Iz Kapetanovog dnevnika”, Chui izdaje album “Do Zvijezda”. Album (ponovo) predstavlja grupu na vrhuncu kreativne snage.
Album je bez lošeg trenutka ili note koja je tu samo da bi popunila prostor. Jednostavnim riječima, svima razumljivim, album je odličan.
Dati mu ocjenu veću od toga bilo bi pravedno i opravdano, ali, u školama je petica najveća ocjena, tako da … .
Album “Do Zvijezda” nije samo album u opusu grupe, već je dio kontinuuma, neprestane mijene i traženja, koje su se do sada pokazale uspješne i plodne.
Bivajući dio monolitne građevine zvane opus, album svojim postojanjem potvrđuje danas već poznatu i dokazanu činjenicu da je Chui jedinstvena vrsta na našem glazbenom nebu.
I, da parafraziram otrcanu izreku, koja u ovom kontekstu ima svoje iskonsko značenje, Chui je jedan od “stupova kreacije” u našem glazbenom svemiru.
I kurioziteta radi, pjesma “Svemir ima novi pozivni”, s albuma “Do Zvijezda”, prva je hrvatska pjesma u svemiru. U svemir ju je lansirao prvi hrvatski satelit.

Ostale aktivnosti grupe Chui:
Chui je nastupio na Eurosonicu Noorderslagu (Nizozemska), Dimensions Festivalu (Hrvatska), INmusic Festivalu (Hrvatska), Kaunas Biennaleu (Litva), MENT Festivalu (Slovenija), BUSH-u (Mađarska) i brojnim drugim jazz i alternativnim festivalima.
Chui je skladao i uživo izvodio glazbu za kazališnu predstavu “Hairy Hairy Mouth” litvanskog kazališta Psilicone Theatre, čija se premijera održala na Kaunas Biennaleu, a predstava je izvođena i u Berlinu.

• tekst je kreiran za Programsku knjižicu kao dio promocije koncerta u organizaciji Hrvatskog doma Split / koncertna dvorana Ive Tijardovića!