Slavko Remenarić je nekadašnji gitarist rock benda Boa.
Za Solin Live govori o sebi, o bendu Boa, projektima poput Milion i zaštiti autorskih prava glazbenika.
HB: Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto o sebi?
SR: Ja sam Slavko Remenarić, glazbenik, ali i pravnik. Rođen sam 1959 u Bjelovaru, od 1960 živim u Zagrebu,u kvartu Maksimir.
Prvi doticaj s glazbom bili su mi Beatlesi i Rolling Stonesi. Sa sestrom sam, kao klinac bio čak i član Beatles fan cluba, jedinog u istočnoj Europi koje je osnovao Veljko Despot.
Glazba i poezija, kao i film oduvijek su mi strast, a sebe doživljavam kao autora, čovjeka koji stvara glazbu, stihove, u zadnje vrijeme i filmove. Obožavam sam proces stvaranja, koji nekad izrodi nešto dobro, nekad ne, na što sam navikao. Kad sam dobio prvu gitaru s 8 godina, prvo sam počeo svirati na jednoj žici. Kasnije sam svirao klasiku, imao sam svog profesora klasične gitare i to je dosta utjecalo na moje sviranje ali i komponiranje. Gotovo nikad nisam svirao tuđe stvari, nešto malo Beatlese u početku, ali da su tuđe pjesme umjetnika koje cijenim utjecale na mene, to svakako.
Osim klasike, slušao sam T,Rex, Bowiea, Roxy Music, Yes, Genesis, Led Zeppelin, pa faza jazz rocka, tolike izvođače, nekad i opskurne, da ih je teško pobrojati. Danas slušam toliko širok raspon da je premalo prostora da sad nabrajam.
Cijeli život bavim se glazbom i stihovima, ali sam diplomirao pravo od čega živim. To mi daje slobodu u stvaranju, jer ne moram raditi nikakve ustupke i zadovoljan sam sa tom slobodom.
HB: S klavijaturistom Mladenom Puljizom osnovali ste davne 1974. bend Boa.
Možete li nam reći više o tome, koji su vam bili utjecaji, kako ste se upoznali i došli do ideje za bend?
SR: Mladen i ja smo bili školski prijatelji još iz osnovne škole, iz istog kvarta. Tako da smo se poznavali puno prije nego smo kao klinci, u osnovnoj školi, odlučili osnovati bend. Tada smo bili akustičari, svirali smo i mandoline i harmonium, i blok flaute, i to snimali na moj 4 kanalni Grundig magnetofon.
Imena benda smo često mijenjali, dok jednom nisam šetao obližnjim Zoološkim vrtom, te mi se svidjelo ime Boa Constrictor. Kasnije se bendu pridružio naš prijatelj Igor Šoštarić na bubnjevima, mi smo se elektrificirali, a kad je došao basist Damir Košpić, tek tada je grupa u punoj mjeri prodisala, i vrlo brzo nakon toga smo napravili materijale koji su objavljeni na prvom albumu.
Utjecaji koje sam nabrojio u odgovoru na prvo pitanje su nam bili zajednički, plus bendovi kraja sedamdesetih, Talking Heads, Simple Minds, Japan i slično.
HB: 2018. ste otišli iz benda, pa me zanimalo koji bio razlog Vašeg odlaska?
SR: Po našem dogovoru iz starih vremena, bez mene i Mladena ne može postojati bend Boa.
Osjetio sam kreativno zasićenje, kao da je Boa rekla sve što je imala i odlučio se za stvaranje nečeg novog, modernijeg.Tako da je zapravo mojim odlaskom bend Boa prestao postojati, a Mladen je nastavio pod imenom Boa II, dok se ja nisam htio “šlepati” na stara vremena, nego sam uzeo ime jedne moje pjesme, Milion, dodao još jedno l i napravio nešto kao project. Ne bend, nego pjesme u kojima većinu instrumenata sviram sam, sve stvari su moje, a uz mene su stalni članovi producent Zvonimir Dusper i pjevač Ernest Ivković.
HB: Nakon odlaska iz benda, osnovali ste drugi bend, Milion, u kojem je kao vokal Ernest Ivković, te su se kao gosti pojavili su se Saša Antić i Leon Lučev.
Molim Vas recite nam više o Milion?
SR: Kao što sam rekao, to za sad nije bend, nego projekt. Baš zbog toga što sam odlučio imati slobodu i kao goste zvati umjetnike koje cijenim, pa je tako došlo do suradnje sa Sašom Antićem. Iako se radi o drugačijim žanrovima, njega sam uvijek iznimno cijenio,i kao člana TBF-a možda čak i više njegove solo radove kao Buendija, koji su savršeni art uradci, naročito album “Škrinja”, koji me oduševio.
Za pjesmu “Samo zvijezde” moj producent Dus i ja došli smo na ideju da bi bilo super imati dramskog recitatora preko pjevanja, nešto što u našoj glazbi, koliko znam još nitko nije napravio. Logičan izbor bio je naš veliki glumac Leon Lučev, koji je pristao biti dio ovog eksperimenta.
Na jednoj pjesmi pjeva Luka Kunčević, koji živi u Kuala Lumpuru i tamo je snimio vokale, za singl koji traje 13 minuta, i na njoj gostuje naš vrhunski trubač Andrej Jakuš.
Svaka pjesma je nova priča i izazov,ali i zabava i zato je to project.
Međutim sad planiram live nastupe, pa ću ipak imati bend.
HB: Sa suprugom Dijanom, surađivali ste s Multimedijalnom Institutom u Zagrebu.
Možete li nam reći točno o čemu se radi?
SR: Mi smo, kao pravnici radili na prilagođavanju Creative Common licence hrvatskom pravnom sustavu. Imali smo čast naći se s profesorom Lawrence Lessingom, koji predaje pravo na Harvardu.
Radi se o konceptu autorskog prava gdje autor tim licencama, po našem rečeno punomoćima, daje drugima razne opsege i sadržaj korištenje njegovog autorskog djela. To je bilo devedesetih, doba idealizma u internetu, da bi se danas ta sloboda neta zloupotrebljavala. U glazbi je to očito sa streaming servisima, koji daju sramotne naknade autorima i izvođačima, a pod krinkom te slobode oni zgrču ogromne profite. I moje pjesme su na stramningu, ali ako za million slušanja dobiješ 100 dolara, to je smiješno. Sreća da ne živim od glazbe, želim da što više ljudi čuje moju glazbu, ali ne očekujem nikakvu zaradu, jer je nema.
HB: Za kraj, koji su Vaši budući projekti?
Što biste preporučili našim čitateljima?
SR: Nakon što sam izdao kompilaciju do sad objavljenih singlica nazvanu “2020-2022″,koja je dobila odlične recenzije, upravo sam izdao novi singl “Sretno uzbuđenje” koji kroz plesni funk govori o umjetnoj inteligenciji, i sloganu Svjetskog ekonomskog foruma (kojeg čine velike korporacije i utjecajne lovaške face), “Bit ćete sretni, nećete ništa imati” je odraz tmurne budućnosti koja nas čeka i ljudske gluposti koja upravo stvara svog novog gospodara.
To je stvar s novog albuma koji izlazi najesen i ima 11 novih pjesama.
Čitateljima bi preporučio da pokušaju živjeti sad i ovdje, cijeniti svaki trenutak kratkog života i ne nervirati se je sve će to ionako proći, ali utjecati gdje to mogu, a mogu dosta. Kao što moj zadnji singl o opasnosti za ljudski rod stvarno neće ništa promijeniti, ali bar znam da sam nešto napravio, meni značajno.
To i sam pokušavam i iznimno cijenim stoike (kao cara Marka Aurelija) koju su to davno još shvatili, ali ih se često olako krivo tumači.
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
