Kad se spomene Bijelo Dugme, negdje u predjelu korteksa se automatski pokrenu neuroni i počinju svoj ples u memoriji prizivajući neka druga vremena, bolja, jer smo bili mladi, drugačija, jer u prošlosti je uvijek sve drugačije i bolje, pa makar i u tim trenucima pljucali i govorili kako je neka druga prošlost bila bolja.
Znano je da se nostalgija u nedostatku pravih senzacija i te kako prodaje i to Goran Bregović eksploatira već godinama, ako ne i desetljećima.
I svaki put pogodi, jer kad imate četiri asa u ruci, može vas pobijediti samo flash royal, a sigurni ste da ga nitko nema u rukama.
Stoga ni impozantna brojka koja se okupila na Stinicama u novootvorenom klubu Porat nije bila iznenađenje, nikome, jer 50 godina postojana grupe je u biti dobra izlika za pokretanje turneje i dakako, punjenje bankovnih računa glavnim (glavnom) akteru. Ništa lošeg u tome, ako je to ono što „raja“ želi, a koncert je dokazao baš to, „raja“ to želi.
Problem ovakvih i sličnih svetkovina je na nekoliko nivoa. Glavni, ako tako možemo reći, masa koja je došla čuti svoje pjesme od izvođača koju su ostali u memoriji i s njima su vezani događaji iz mnogobrojnih života, do stvarnosti na sceni, koja i ne korespondira uvijek s percepcijom na kojoj je sazdano očekivanje.
Koncert je u nekoliko riječi bio baš to, ali, to mu nije baš puno naškodilo. Možda jest picajzlama, (u koje i sebe ubrajam), ali ako ćemo sublimati onu staru, da je „raja“ došla radi zabave, zabavu su i dobili!
I tu svaka ozbiljna završava, i počinje ona druga, malo kome interesantna,.. . Ovo je jednostavno koncert kojem se ne „gleda u zube“, jer formula nostalgija + atmosfera = sve, dovoljno govori tome u prilog.
Ali ipak, … , postojao je duh koji se nadvio nad koncertom kao evokacijom uspomena i isporučivanja nostalgije, a zove se Željko Bebek. Nažalost njega nije bilo, a samim time je i repertoar bio donekle prilagođen kasnijim fazama rada grupe, kad je već dobrano izgubila na aktualnosti i popularnosti.
Nije tajna da je Bijelo Dugme svoj zenit imalo s Bebekom u postavi i nije tajna da su najpopularnije kompozicije, uz časne izuzetke, svoj život živjele dok je Bebek bio za mikrofonom.
Razlog njegovog izostanka, ako je vjerovati medijima, nije niti malo lijep i ugodan, i prije bi se moglo reći, apsurdan, ali pravu istinu vjerojatno nikada nećemo saznati. Ukratko, sav vokalni ,teret retrospektive stvaralaštva Bijelog Dugmeta su ponijeli Tifa i Alen.
Dok je Alen još uvijek „na ti“ sa svojim glasom, markantan i svom fahu, dobar, dotle je Tifa ipak posustao. U tragovima se naslućivao onaj pravi, ali još uvijek na pozornici daje sve od sebe.
Uostalom, kad o ovome, nemojmo zaboraviti starosnu dob glavnih (svih) aktera i ne smijemo pri tom pretjerivati u očekivanjima, kako vokalnim, tako i instrumentalnim.
I u tom kontekstu, ako mene pitate, da, možda zvuči heretično, ali bubnjar Điđi Jankelić je bio centar muzičkog segmenta večeri. Nevjerojatni tajming, preciznost, sve u službi kompozicije, ali maštovito i nenametljivo. Skoro nevidljiv na pozornici, podastro je ritmičku podlogu na kojoj bi mu zavidjeli mnogi razvikaniji. Dakako, odmah do njega, drugi dio ritam sekcije, stara kuka Zoran Redžić, koji je nonšalantno isporučivao baražne bas dionice, na trenutke možda banalne, jer je tako zahtijevao trenutak, ali uvijek moćne.
Klavijaturista Ogi Radivojević, je vjerojatno „poželjna udavača“ u grupi. Nenametljivo, koloritom svojih crno-bijelih tipki je davao sve što je falilo kompoziciji, čineći je punom i veoma pitkom.
O Goranu se ne trebaju trošiti riječi, čovjek je marketinški genije i talentirani skladatelj, .. i točka…!
Repertoar kojeg su izveli je pak varirao od posljednjih do prvih kompozicija grupe, s time da je (nažalost) akcent bio iza prvih albuma s kojima su porobili ex-Jugoslavensko tržište. Dakako, iz razumljivih, gorenavedenih razloga, ali ….
I kad su se svi zajedno pojavili na bisu i otpjevavali pozdravnu „Ima neka tajna veza“, poslana je ona vječna poruka, da, ima neka veza između Bijelog Dugmeta i publike, i ona nije „neka“, a najmanje tajna.
Broj ljudi pred pozornicom je to dokazao!
Gašenjem svjetala na pozornici se ne završava ova priča, naprotiv, nadam se da tek počinje.
Teško se sjetit kad je Split posljednji put imao ovako nešto. Bilo je doduše koncerata na otvorenom, od nedavne ABBA Tribute, do Sustipanskih događanja, ali ruku na srce, ni jedno od tih događaja nije bio punokrvni rock koncert, a pogotovo nije okupio tolike tisuće.
I pored nezainteresiranosti promotora da dovedu bendove u Split, ni sam Split se nije potrudio da ponudi adekvatan prostor, logistiku, za takvo nešto. A o zatvorenim prostorima da i ne govorimo, jer iako zvuči ružno i bolno istinito, Split u ovom trenutku nema ni jedan aktivni klub u kojem bi se odvijao socijalni život rock provenijencije na dnevnoj osnovi.
Sve je to na putu da se promijeni ulaskom u život novog mjesta koje će očito postati rock centar Splita i Dalmacije. Govorimo o Music Club Porat, koji je svoje (otvoreno) otvorenje imao s ovim koncertom Bijelog Dugmeta.
Možda i nije postojalo bolje, jer je u startu okupilo (prema neprovjerenim informacijama), više od 12 000 duša, ili drugim rječnikom, iz ruke se instant izbijaju argumenti da se Split okrenuo cajkama i turbo folku.
I time se detektira uzrok problema, koji nije u publici!
Daleko od toga da i „cajka sindrom“ nema uporište u stvarnosti, ali ovim je koncertom postalo očito da publike ima, samo je treba privući. Da li će na stolu biti nostalgija, kao u ovom slučaju, da li će biti marketing i pametna promocija, ili bilo koja vrst inteligentnog pristupa, irelevantno, činjenice su tu i ne može ih se ignorirati.
Kako je na velikom platnu bio oglašen kompletan program do kraja godine, jasno je da uprava kluba misli ozbiljno i da će se na adresi Put Stinica 59, događati mnogo toga.
„Bacija san ćiribimbu“ u nove prostore kluba, i mogu reći da me je impresioniralo veličinom. Glavna prostorija bi mogla biti u stanju primiti poprilično ljudi.
Nakon toliko desetljeća gladovanja, napokon nešto na horizontu ili kako sam podnaslov kaže, napokon se i ozeblom ukazalo sunce.
Neka sja što jače može!
foto album I:
* sve fotografije Music LP-Underground
foto album II:
* sve fotografije Music LP-Underground
