Killdozer je bio jedan od ključnih američkih noise rock sastava osamdesetih, a ponikao je u gradiću Madisonu u saveznoj državi Wisconsin. Njihovo pomalo enigmatično ime u stvari je naziv kultne novele SF pisca Theodorea Sturgeona, a znakoviti su po svojem specifičnom, teško uporedivom zvuku te jasnom otklonu prema ljevičarskom svjetonazoru.
Ovih par rečenica je valjda dovoljno za praćenje ekskluzivnog intervjua kojeg je s Michaelom Gerardom, bas gitaristom, pjevačem i ključnim autorom benda odradio Solin Live suradnik Hrvoje Bubić!
Možeš li mi ukratko ispričati o osnivanju Killdozera, imenima koja su vas utjecala, snimanju debitantskog albuma, vašem odnosu s producentom Butchom Vigom i koliko je istine u priči da je Kurt Cobain tražio suradnju s njim zbog rezultata vaše suradnje?
Sastali smo se još dok smo bili studenti 1983. Dana sam poznavao iz srednje škole, a zajedno s njegovim starijim bratom Billom upisali smo Sveučilište u Wisconsinu. Htjeli smo osnovati bend, pa smo to i učinili. Tada su na nas utjecali sastavi poput Gang of Four, The Birthday Party, The Fall i Flipper, ali i zvuk starijih bendova kao što su Led Zeppelin ili Creedence Clearwater Revival. Kad smo skupili dovoljno materijala za album, otišli smo u Smart Studio u Madisonu i snimili ga s vlasnicima studija, Butchom Vigom i Steveom Markerom. Proces snimanja zapravo je bio jedna velika pijanka, ali su ta dvojica (Vig i Marker) uspjeli izvući izvrstan zvuk unatoč skladišnim uvjetima studija i osmerokanalnoj mikseri. Uz nešto našeg novca i pomoć Robina Daviesa iz Tar Babiesa, tiskali smo tisuću primjeraka ploče koje smo prodavali iz našeg stana u Madisonu. Kasnije smo, naravno, htjeli nastaviti suradnju s Butchom i Steveom. Moguće je da je priča o Kurtu istinita, iako nikad nisam upoznao članove Nirvane.
U jednom si intervjuu spomenuo da je Killdozer imao velik utjecaj na grunge scenu u Seattleu (ja bih se kladio na Die Kreuzen), iako je vaš stil sličniji sludge metalu, odnosno bliži zvuku Melvinsa. Kako ste došli do tog specifičnog zvuka i je li to bio svojevrsni odgovor na hardcore scenu osamdesetih?
Upravo tako. Većinu koncerata osamdesetih odsvirali smo dijeleći pozornicu s hardcore bendovima, uglavnom s glupim brzopletima koji su svirali presporo. Naš izbor bio je staromodni, teži zvuk s nepravilnim ritmovima i složenim tempom.
Killdozer je poznat po brojnim zanimljivim obradama, od Janet Jackson i Neila Diamonda do Deep Purpela i AC/DC. Jesu li to istinske posvete ili prije parodije? I je li istina da je vaša verzija pjesme Nasty Janet Jackson dospjela među prvih pet na top-listi?
Smisao tih obrada varira od pjesme do pjesme. Na primjer, pjesma Neila Diamonda nam se svidjela zbog smiješne melodije i tekstova, dok smo pjesme Deep Purpela i Jamesa Ganga stvarno voljeli – to su prave rock stvari. Još uvijek ne znam zašto smo snimili American Pie i Take the Money and Run, jer su obje užasne. Nasty se, pak, našla među prvih pet na disco top-listi u San Franciscu.
Tvoji tekstovi puni su provokativnih tema – silovanje, pedofilija, Ed Gein (“najpoznatiji sin Wisconsina”), ali i ljevičarskih i komunističkih referenci. Jeste li imali problema zbog toga, pogotovo tijekom Hladnog rata kada je komunizam bio tabu?
Jednom smo požalili zbog spominjanja komunizma – 1994. u Pragu, gdje su nam prijetili smrću jer smo iza pozornice postavili sovjetsku zastavu. Osim toga, naše pjesme rijetko su se našle na radiju, a Danovi i Billovi roditelji prigovarali su nam zbog nekih tekstova na albumu Burl.
Killdozer je dvaput svirao u Hrvatskoj: u Puli i Zagrebu 1996. tijekom oproštajne turneje Fuck You, We Quit, kada je Erik Tunison iz Die Kreuzen zamijenio Dana Hobsona na bubnjevima, a Paul Zagoras Billa na gitari. Kakav je tvoj dojam o Hrvatskoj i publici? Postoji li šansa da Killdozer ikad nastupi u Splitu?
U Zagrebu smo svirali 1994. s Danom Hobsonom u postavi, a 1996. na turneji je Jeff Ditzenberger zamijenio Billa Hobsona. Uživali smo svirati u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu. Koliko sam primijetio, hrvatska publika je prilično visoka. Volio bih posjetiti Split – grad Tonija Kukoča – ali bojim se da se Killdozer više neće okupiti.
Na kraju, nekoliko pitanja o vašim karijerama nakon raspada benda. Ti si postao odvjetnik, Bill filmski tehničar, a Dan je ostao aktivan na glazbenoj sceni u Madisonu. Kako ste uspijevali balansirati “prave” poslove, obrazovanje i Killdozer?
Dan Hobson je ujedno i medicinski tehničar – posao koji zahtijeva puno vremena i strasti. U početku smo se mučili usklađujući studij i glazbu, a kad smo se nedavno ponovno okupili na nekoliko nastupa, trebali smo mjesece vikendima da uvježbamo stare pjesme. Također, nije bilo lako otići na turneju i zadržati posao nakon nje. Vremenom smo shvatili da je jedina stvar nespojiva s Killdozerom – roditeljstvo. Kad su Bill i Dan dobili djecu, više nisu mogli na turneje, pa sam ih bez dvojbe zamijenio Paulom Zagorasom i Erikom Tunisonom. Kasnije smo pozvali i Jeffa Ditzenbergera kako bismo izbjegli ograničenja jedne gitare. Planirali smo još jedan album, ali sam završio u bolnici, što me natjeralo da smanjim glazbene aktivnosti i pronađem posao s zdravstvenim osiguranjem – tako sam postao odvjetnik!
To bi bilo to. Hvala na svemu!
Nema na čemu!
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
