Jack Bruce – “Songs for a Tailor”

Sa statusom superzvijezde, maltene boga, grupa Cream nakon kratkog života, koji je trajao samo dvije godine, prestaje s radom. Ostavljajući iza sebe legislativu koja se može mjeriti s visinom Himalaje i težinom nepostojećeg najtežeg elementa na Mendeljejevoj ljestvici, članovi kreću svaki na svoju stranu.
Pa ne baš ni to, jer Eric Clapton će nevoljko primiti Ginger Bakera u Blind Faith, koji je osnovao sa Steveom Winwoodom, i to u namjeri da se odmakne od grupe Cream?!

Jack Bruce kreće par koraka natrag, vraća se svojoj prvoj ljubavi, jazzu, i u tom okruženju nastoji kreirati svoj izričaj koji će počivati na jazzu, ali ne i robovati njegovim uzancama, koje su s vremenom postale težak okov oko vrata.

Prvi album koji je izdao kao solo umjetnik, “Songs for a Tailor”, okuplja respektabilnu ekipu koja baš i nije cijela u jazzu, kao recimo George Harrison, ali i bivše pajdaše iz Graham Bond Organization, u kojem je carevala rana fuzija. U biti, ovim će albumom Jack Bruce uspostaviti odnose s umjetnicima koji su dijelili njegovu viziju i koji će sudjelovati dugo vremena na njegovim solo projektima i, dakako, turnejama koje je poduzimao kao solo umjetnik.
Pri tome se prvenstveno misli na Dicka Heckstall-Smitha, Jona Hisemana, kojima će se tu i tamo pridružiti John McLaughlin.

Jack Bruce – “Rope Ladder To The Moon”

Sve je tekstove na albumu potpisao stari Jackov znanac, Peter Brown, koji je na ovom albumu postigao svoj kreativni vrh poetskog izričaja.

Pored redom briljantnih vinjeta, na albumu su se našla dva buduća standarda Jacka Brucea, ali i kompozicije koje će doživjeti mnogobrojne obrade. Da spomenemo samo “Theme for an Imaginary Western” koju su odlično obradili Mountain, i pogotovo, “Rope Ladder to the Moon” koju su monstruozno obradili Colosseum, toliko da je postala i njihov koncertni standard.

Album po izlasku nailazi na topao prijem, kritičari ga ocjenjuju veoma pozitivno, dajući Jacku kredite koje nije imao u grupi Cream, i naglašavajući lirsku stranu pjesama, ocjenjujući ih “na trenutke briljantnim”.

Stoga ni pozicija na top listama nije iznenađenje, u UK dolazi na #6. mjesto, a na Billboardu se penje na #55. mjesto.

Interesantno je i to da je Jack nakon ovog albuma krenuo na promo turneju, ali sa sasvim drugom ekipom – moglo bi se slobodno reći dream teamom fuzije: Larry Coryell na gitari, Mitch Mitchell na bubnjevima i Mike Mandel na klavijaturama.

Jack Buce – “Theme for an Imaginary Western”

I kad o ovom albumu govorimo u “kuloarima”, treba naglasiti dvije činjenice.
Ime albuma “Songs for a Tailor” je Jackova posveta dizajneru odjeće grupe Cream, koji je preminuo neposredno prije nego što je Jack ušao u studio za snimanje albuma.

I druga, još bitnija – “Songs for a Tailor” je u biti drugi Jackov solo album. Prvi je trebao biti “Things We Like”, ali je zajedničkom odlukom, Jacka i diskografske kuće, odlučeno da se po snimanju album arhivira i čeka neko bolje vrijeme. Kad se posluša album, jasno je i zašto, jer album je skoro pa čisti jazz album.
Cream i odmah jazz – teško da bi prošlo.
I tako “Things We Like” biva izdan tek godinu dana nakon stvarnog nasljednika “Songs for a Tailor”, koji je izašao kao prvi album.
Odluka se, btw, pokazala kao pun pogodak!

Nakon ovog albuma Jack kreće u novu avanturu s novopečenom fusion zvijezdom, Tonyjem Williamsom i s njegovim bendom Lifetime.
Bio je to jedan od najkreativnijih perioda za Jacka Brucea.