Throe je glazbeni projekt iza kojeg stoji brazilski glazbenik Vinicius Castro.
Za Solin Live govori o sebi, kao i o svome projektu.
HB: Za početak, recite nam što je točno Throe?
VC: Hvala na vašem interesu za Throeovu glazbu.
Zanimljivo je da koristiš riječ “točno”, jer za mene Throe nije nešto egzaktno, znaš. Izraz “throe” (Muka, op.prev.) predstavlja bol toliko jedinstvenu i intenzivnu da ju je nemoguće opisati riječima. Mislim da to objašnjava mnoge stvari… haha.
Ideja o bendu se rodila iz potrebe da iz sebe izbacim tu bol, tjeskobu i ljutnju i pokušam sve to pretočiti u nešto i podijeliti s onim tko to sluša. Mislim da je to način pretvaranja onoga što je loše u nešto što daje smisao tim osjećajima. Sve se to pojavljuje u zvuku, u vizualnom identitetu, u omotima albuma, u naslovima pjesama…
Mislim da je to to. To je nešto osobno, ali zajedničko, što nadilazi razloge zašto su ove pjesme rođene. Zato ne mislim da je to nešto točno. To je nešto što se odnosi na svakoga tko sluša, to je glazba za onoga tko to želi i zato ima subjektiviteta, jer svatko tko ih sluša može tim pjesmama dati značenje koje želi.
HB: Kako je nastao projekt Throe?
Kakvi su utjecaji na Throea?
VC: Glazbeno, Throe uključuje neke stvari shoegazea, extreme metala, industrial metala i elektronske glazbe bendova kao što su Sepultura, Jesu, Ministry, My Bloody Valentine, Darkthrone, The Cure među ostalima.
Ideja o oživljavanju Throea postoji već neko vrijeme, ali nikad nisam našao pravi trenutak da to ostvarim. Imam još jedan bend, Huey, i moja je posvećenost uvijek bila Hueyu.
Ali 2020., s pandemijom Covida-19, osjetio sam da je došao trenutak da se Throe dogodi. Stvari su dobile oblik kada sam razgovarao s João K. iz benda Test o tome da radimo nešto zajedno. Nešto što je zvučalo kao Ministry, Pailhead i slične stvari. Imao sam neke rifove i sve sam ih spojio i poslao njemu i tako smo snimili “Odium” EP. Mislim da je ovaj EP bio donekle odgovoran, u pozitivnom smislu, za mene da se distanciram od svega što sam shvaćao kao “pravila” za rad u bendu: snimanje, sviranje koncerata, turneje… znaš?
Ne znam , mislim da sam glazbu i ono što ona predstavlja počeo doživljavati na drugačiji način, možda. Iako sam prije toga izdao dva singla, snimanje EP-a bilo je važno kako bi mi se pokazalo te mnoge druge mogućnosti za nove stvari s Throeom.
HB: Možete li nam reći o ljudima koji su surađivali na Throeu?
Jedan od njih je Marko Nunes, koji je čest gost na albumima.
VC: Naravno!
Brazil je pun talentiranih ljudi i osjećam se sretnim što u blizini imam prijatelje, talentirane glazbenike. S mnom je prvi snimao João iz Testa. Ja sam imao neke rifove, a on ih je imao druge… . Zatim je snimio vokale, bas i neke beatove.
Marco je također stari prijatelj i nevjerojatan producent! Miksao je i masterirao ‘Throematism’. Na ovoj ploči je i prvi put snimao s mnom, na naslovnoj pjesmi. Stvari su tako dobro funkcionirale i… . Pa sam ga pozvao da snimi bas na EP-u ‘O Enterro das Marés’ (na portug. ‘Ukop Plime i Oseke’, op.prev.).
Naslovnice albuma također su bile suradnje s Alisson Louback, Thiagom Minoruom, Claudijom Tavares, Rafom Nascimentom, a fotografije su od Anna Bogaciovas i Régis Bezerra.
Umjetnički uvid svakoga od njih unio je nove slojeve značenja u glazbu, stvarajući raznolik i zadivljujući zvučne krajolike.
HB: Throe je pod okriljem diskografske kuće Abraxas.
Možete li nam reći o Abraxas?
VC: Abraxas je nezavisna diskografska kuća iz Brazila. Osim izdavanja sjajnih bendova, kao što su Weedevil, Pesta, među toliko ostalih, kuća je dovela nevjerojatne bendove da sviraju u Brazilu…
HB: Posljednji album koji je Throe izdao bio je “O Enterro das Marés”.
Možete li nam reći nešto više o tom albumu?
VC: U vrijeme ‘Throematism’-a bio sam uronjen u stvari kao što su Jesu, The Cure, Paradise Lost, Doves… To su bendovi koje sam uvijek slušao, ali u to vrijeme mislim da su utjecali na ishod albuma. ‘Throematism’ posjeduje neku težinu, ima neku vrstu oker dojma, mislim. Sve je bilo s namjerom da se pokuša dočarati bol koju album nosi. Smiješno je to što je ideja o korištenju ovog tona boje na omotu došla s jednog “veselog” albuma, Primal Scream, ‘Riot City Blues’… haha.
Pjesme na ‘O Enterro das Marés’ napisane su 2022. i u početku su mi se činile kao nastavak ‘Throematism’-a, no s vremenom su pokazale drugačije raspoloženje i shvatio sam da osjećaj nije tako “dolje” kao ‘Throematism’. To me je natjeralo da otkrijem koncept iza ovih pjesama, i mislio sam da je cool razmišljati o njima predstavljenim u bijeloj boji, i odatle je došla ideja za obradu.
Ribarska mreža bila je fotografija koju sam snimio i… . Mislim da na neki način govori o ponavljanjima i kako su naši životi ispresijecani tim ponavljanjima… , prazni prostori između tkanja, rupe između čvorova… . Radi se o tome da budete zarobljeni ili dajete nova značenja tim ponavljanjima i tako se oslobađate. To je slika koja ima nešto od Dorivala Caymmia u sebi, možda zato što je on brazilski pjevač koji govori o moru i jako mi se sviđa pjesma koja se zove “O Bem do Mar” (‘Dobrota mora’, op.prev.). Možda je to imalo neki nesvjesni utjecaj, tko zna…
HB: Za kraj, kakvi su vam planovi za budućnost?
Hoćemo li imati priliku vidjeti Throea uživo u Splitu, u Hrvatskoj?
VC: Wow! Rado bih!
Bilo bi nevjerojatno svirati u vašoj zemlji. Ali… , ove godine moj fokus je na snimanju s Hueyem. Ali u drugoj polovici godine trebao bih početi razmišljati o novom Throeovom albumu. Zapravo, već postoji u konturama. Trebao bih ga snimiti do kraja godine i objaviti ga 2025., zatim želim potražiti diskografsku kuću koja želi izdati album u fizičkom formatu.
Dakle, to je to…
Stvarno se nadam da ću ga moći objaviti 2025.!
- Uz dozvolu, tekst je preuzet s portala Solin Live
Hvala!
