Nakon izlaska prvog, istoimenog albuma, i završene turneje, u grupi Catapilla dolazi do personalnih promjena, te je napuštaju Eaglestone, Frith i Rheinardt. Bivaju zamijenjeni s Bryan Hansonom na bubnjevima, Ralph Rolinsonom na klavijaturama i Carl Wassardom na basu.
Dovođenje novih muzičara nije rezultiralo izmjenom smjera kojim je grupa kretala. Dapače, osnovni zvuk grupe je bio obogaćen zvukom klavijatura, dajući muzici na sljedećem album pečat fluidne atmosfere i tako ga lagano odmaknuti prema jačem uticaju psihodelije. (Možda najbliže ovom segmentu u izrazu stoje opusi dviju grupa, suvremenika grupe, Hawkwind i Eloy.)
Drugi album “Changes”, izlazi 1972. godine, kao i prvijenac, na Vertigo tiketi.
Od svih recenzenata u to vrijeme, a i danas, biva proglašen daleko superiornijim od prvog albuma, i to baš zahvaljujući “novoj krvi” u grupi.
No, iako odmaknut u pravcu psihodelije, pa čak stupajući u područje acid avangarde i space rocka, album nije napustio ono osnovno, blend jazz i brass rocka.
Naviše svega, Anna Meek je napokon uspjela artikulirati svoj glas, upotrebljavajući ga prvenstveno kao instrument.
Album otvara “Reflections”, Annin vokal je napokon postavljen na svoje mjesto. Saksofon ponovo “extraordinary”. Tek kad se prostorija napuni zvukom, osjeti se sva moć jama koji ju puni.
Psihodelija caruje prostorom!
Savršen opener albuma!
Catapilla – “Reflections”
Naslonjena na “Reflections” je kompozicija “Charing Cross”. Anna nastavlja s eksploatacijom svog glasa kao instrumenta i dobro joj ide. “Charing Cross” je skoro, pa vinjeta u usporedbi sa ostalima, jer traje “samo” 6 minuta.
Iako bez one opake iskre, ne mogu se oteti usporedbi s Van der Graaf Generatorom. Ako ni po čemu onda po Canterburyjskoj atmosferi. Ima tu još, od prekrasnog sola na gitari koji zatvara temu, do potpuno artikuliranog instrument vokala u pozadini.
Catapilla “Charing Cross”
“Thank Christ For George” otvara “b” stranu ondašnjeg vinila. Sirovi zvuk preko sofisticiranog saksofona. Neobična kombinacija koja plijeni pažnju od prve odsvirane note. Svega u izobilju. Možda i previše za ovih 12 minuta koliko traje. Jedan od peakova albuma, kad govorimo o čistoj psihodeliji.
Catapilla – “Thank Christ For George”
“It Could Only Happen To Me” zatvara album.
Ono po čemu plijeni ova kompozicija jest prekrasna igra basa i saksofona. Orgulje samo podcrtavaju atmosferu, i onda, gitara nastavlja u istom stilu. Ležerno, maštovito i nadasve nadahnuto, dostojan closer albuma.
Catapilla – “It Could Only Happen To Me”
Nedugo nakon izlaska albuma, grupa se raspada.
Calvert odlazi da bi svirao sa Daevid Allenom na projektu, “The Invisible Opera Company Of Tibet” i “Mother Gong”. Taylor oformljava sastav Liar, s bubnjarem grupe Egg, Clive Brooksom, a za ostale članove nema informacija.
Catapilla je koračala stazom “eklektik” progresive, i pri tom je krenula jednim drugim pravcem. Za razliku od svojih suvremenika u istom pravcu, a govorimo o sastavima kao što su bili Affinity, Cressida ili Spring, kreću u jazz rock vode, ali bez ikakvih primjesa sympho elemenata u izričaju.
Slušajući ove albume, ipak smeta par stvari.
Vokal Anne Meek na albumima zauzima dvije totalno dijametralne pozicije. Na trenutke veoma iritirajući, da ne upotrebimo neku težu riječ, a već nakon par minuta, spoznajemo da je vokal savršeno uklopljen u harmoniju, balansirajući kao instrument između saksofona i gitare. I još kad se artikulacijom smjesti negdje između Janis Joplin i Grace Slick, užitak slušanja je potpun.
Drugo, ono manje uočljivo, je ipak produkcija. Pored uzimanja u obzir godinu snimanja i same uvjete snimanja, produkcija ovih albuma je ipak trebala biti za nijansu viša. Da se razumijemo, ništa joj ne fali ako govorimo o niveliranju instrumenata, prostornom razmještaju, ali ono što produkciju čini dobrom je dio kreativnog u cjelokupnoj muzičkoj slici. Nažalost, to je bila boljka velikog djela progresivnih izdanja tog doba, i to ovdje fali.
I kad na kraju sumiramo ono što je najbitnije i najvažnije kod ovog sastava, bitno je napomenuti tu progresivnu komponentu, koja je doduše ponekad bježala iz kreativne u manirističku, ali još uvijek, Catapilla stoji kao progresivna grupa koja je uspjela objediniti u jednoj zvučnoj slici, jazz, brass rock, sam rock iz korijena i dakako, fluidnu psihodeličnu atmosferu, bez da je koketirala sa sympho utjecajima.
Možda će se nekome kompozicije i jamovi učiniti predugačkim, sve ovisi o tome što netko voli i kako želi da mu to bude pruženo. No, ono što svaki iole ozbiljni slušatelj muzike treba imati u sebi i iza sebe, jest evolucija ukusa i afiniteta.
Ma gdje započeli sa slušanjem muzike, od ma kako banalnih i retardiranih pjesama, evolucijom ukusa i brušenjem kriterija, svatko prolazi svoj put i nalazi ga u različitim područjima muzike. Na tom putu susreće nebrojene sastave i soliste koji definiraju taj ukus, ali istovremeno upućuju slušatelja dalje, u traženju još kompleksnijih i osebujnijih formi i djela.
Osvrnimo se načas na imena grupa i pojedinaca koji su u tom trenutku bili na sceni uz grupu Catapilla : Chicago, If, Flock, Soft Machine, Nucleus, King Crimson, Colosseum, Julie Driscol, Curved Air, Sonja Kristina, Hawkwind, Eloy, Van der Graaf Generator, Daevid Allen, Gong, Egg, Affinity, Cressida, Spring, Janis Joplin i Grace Slick, … , te odmah postaje jasno, da je Catapilla baš jedan od takvih sastava koji su obavezna stanica na tom putu prema pronalaženju vlastitog ukusa i stila.
Ovim dolazimo i do onog posljednjeg, zašto je bend Catapilla vrijedan spomena?
Baš zato!
Eto!
Catapilla – “Changes” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.