Ako je itko na počecima blues eksplozije utjelovljivao gitarskog heroja, onda je to nakon Mikea Bloomfielda bio Johnny Winter. No, za razliku od Bloomfielda, Winter je imao daleko probitačniju putanju u karijeri, a pogotovo na počecima. Dok se Mike skrivao od pozornice i publike, Winter je agresivno bio okrenut prema njoj i dakako svojim talentom i znanjem od prve note požnjeo globalnu slavu.
I kad o tim počecima govorimo, Mike Bloomfield i Al Kooper su ga pozvali na pozornicu na koncertu koji su odradili u Fillmore Eastu u New Yorku (“Super Session“!). I tu se umiješao prst sudbine, u publici je bio predstavnik diskografske kuće Columbia Records i …., i Johnny Winter za par dana prima telefonski poziv. Na drugoj strani žice mu glas saopćava da su zainteresirani za suradnju i nudi mu ugovor za prvi album, i predujam od 600 000 dolara. Bila je to nezamisliva suma, i dakako, do tog trenutka najveća ikad isplaćena bez i jedne odsvirane note.
Samim time je Johnny Winter ušao u povijest.
No, život ga je i dalje nastavio maziti, te je u idućem periodu snimilo nekoliko krucijalnih albuma, kako onih s triom, tako i onih s pratećim bendom Johnny Winter And.
Koliki je utjecaj imao u diskografskoj industriji svjedoči i treći studijski album Johnnyja Wintera. Naime, “Second Winter” je trebao izaći kao jednostruko izdanje na vinilu, ali materijala je bilo toliko i toliko je bio dobar da je diskografska kuća pristala na nevjerojatan ustupak.
Album je izašao kao dupli vinil, ali samo s tri strane s glazbom. Četvrta strana nije sadržavala nikakav zvučni zapis jer je Winter odlučio da bi eventualni materijal na njemu ipak oborio visoki standard i kvalitetu koja je obitavala na tri strane albuma.
Album je vjerojatno jedini u povijesti glazbe koji je izdan kao dupli, ali samo s tri strane zapisa.
Uz Johnnyja Wintera veže se i jedna urbana legenda. Naime, predaja kaže da je Winter bio prisutan s Jimijem Hendrixom i Jimom Morrisonom, kad je nastao Hendrixov bootleg albuma “Woke up this Morning and Found Myself Dead“.
Johnny je nekoliko puta demantirao tu tvrdnju, i uz to naglasio da nikada u životu nije sreo Jima Morrisona.
Johnny Winter – “Jumpin’ Jack Flash”
Johnny Winter nije bio samo gitarist, skladatelj, glazbenik, bio je i vrhunski producent. Pored toga što je producirao svoje albume, njegov rad s Muddyjem Watersom mu je donio još jednu auru na globalnoj razini. Naime, Winter je producirao tri albuma Muddyja Watersa i za sva tri osvojio Grammyja.
Kraj prošlog i poćetak novog stoljeća Johnny Winter popunjava neprestanim radom, kako onim na svojim albumima, tako i kolaboracijama, te producirajući male i perspektivne grupe. Nije se libio otići i u najzabačenije krajeve Amerike i u lokalnom studiju producirati anonimnu grupu za koju je ocijenio da bi mogla biti interesantna i koja je imala potencijala. No, istovremeno, tu se njegov angažman i završavao, nije se htio vezivati za ni jednu od njih, niti ih voditi. Jednostavno im je dao prvi veliki “boost” uključivši i svoje ime kao producenta, ostatak je bio njihov.
Johnny Winter – “Rock and Roll, Hoochie Koo”
Nažalost, Johnny Winter je imao i tamnu stranu, skoro uvriježenu kod rockera tog doba, drogu. Kod njega je to počelo kao heroinska ovisnost koju je nakon par godina ipak prevladao, da bi potom pao u ralje metadona, ali pod bizarnim okolnostima. Naime, njegov manager koji ga je vodio punih dvadeset godina i isto toliko ga pljačkao, svaku je raspravu oko novca i ikakvih isplata završavao sa šakom tableta koje bi Johnny apsorbirao i tako odgodio ikakvu raspravu do sljedeće. Tek se 2005. godine uspio izvući iz ralja managera, uzeti normalnog, koji ga je vodio, ali i postupno odvikao od metadona, alkohola i čak cigareta.
Johnny Winter je radio, nastupao i svirao do posljednjih sekundi života. Pronađen je mrtav u hotelskoj sobi u Švicarskoj nakon jednog nastupa.
Johnny Winter i brat mu Edgar su albino i po tome su bili instant prepoznatljivi u medijima i na sceni. No, isto tako, ni jedan ni drugi nikada nisu koristili albino status kao neki propagandni ili promotivni alat. Bili su glazbenici od glave do pete, a pogotovo Johnny koji je istovremeno bio i gitarski heroj, čovjek koji je u studiju stvarao magiju koju je vjerno prenosio na koncertima. Bio je jednostavno unikatan u samoj pojavi i pristupu.
I dakako, uvijek samo s jednim na umu, bluesom!
R.I.P.!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
