Kada o broju izdanih albuma govorimo, onda je brojka šesnaest i te kako impresivna. Doduše, brojka može ukazivati i na nešto drugo: manirizam, sterilanost izričaja, potrošenost, pa i u jednom ruku i ne rijetko, “otaljavanje” ugovorenih obaveza.
Rijetki su u biti bendovi i solo umjetnici koji do te brojke stignu evolucijskim razvojem i koračanjem naprijed.
Joe Satriani je negdje u sredini tog kruga, jer daleko je od sterilnosti, pa i manirizma, a opet, izričaj je ostao u nekim gabaritima već prije zadanim. Štoviše, šesnaestim izdanjem u svom opusu se u neku ruku vraća par koraka unatrag, i samom činjenicom da na albumu “What Happens Next” nema klavijatura, dovoljno govori o namjeri u umjetničkom kretanju autora.
Još kad se zna da je na ovom albumu bas i vokal “odradio” Glenn Hughes, poznatiji kao “voice of rock”, a za bubnjevima sjedio Chad Smith, onda je jasno da se u studiju rodila kemija koja je lijepo prenesena na vinil.
Pa i producent, Mike Fraser, koji je zaslužan za neke albume AC/DC-a i Metallice, bio je i te kako pogodan izbor, jer je donio čist i moćan zvuk, ogoljen od bilo kakvih “studijskih kerefeka”.
Joe Satriani – “Thunder High on the Mountain”
Ovako ogoljen, uronjen u blues i klasične rock utjecaje, uz Satrianijev talent, album i nije mogao ispasti drugačije nego što jest.
Iako nasljednik uspješnog “Shockwave Supernova”, album “What Happens Next” donosi svježeg Satrianija, spremnog za nove zaokrete i projekte.
Po izlasku, album je dobio uglavnom pozitivne kritike, što i nije čudno, a i auditorij ga je prihvatio. Iako pod ovim posljednjim teško možemo podrazumijevati prodaju fizičkih nosača zvuka, jer sam pogled na godinu izdavanja dovoljno govori.
Satriani nikad nije živio život velike zvijezde, niti si je umišljao da je veliki kompozitor, što je u mnogim slučajevima nadoknađivao svojom virtuoznošću. No, isto tako, Satriani je pošteno odrađivao svoj zadatak, mukotrpno se pronalazio u džungli velikih gitarista i naposljetku se uspio pronaći, te danas predstavlja veliko ime na rock sceni.
Moramo biti pošteni i priznati još nešto: kreirati instrumentalne albume ovog žanra i provenijencije, rijetki mogu. Pored Jeffa Becka, Joe Satriani je možda još jedini živući umjetnik prošlog stoljeća koji to može napraviti i u ovom.
Da je samo to, prst gore, a o ostalome ne treba ni trošiti riječi.
Joe Satriani – “What Happens Next”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
