Da kojim slučajem nema Stevea Hacketta, trebalo bi ga izmisliti. Napuštanjem matičnog mu benda ostvario je zavidnu solo karijeru, uveliko je zaslužan za vjerno reproduciranje opusa jednog od najboljih britanskih progresivnih bendova; „malo“ se poigrao sa mađarskim jazz glazbenicima iz benda Djabe (poslušajte njihov odličan album „Freya Arctic Jam“); te je na ovoj najnovijoj prirodnoj koaliciji nedvojbeno proširio svoje glazbene horizonte.
Nakon dugo, dugo godina izgleda da smo dobili novi, kvalitetan gitarski dvojac u kojem nema podjele na učitelja i učenika, nove glazbene „Brothers in Arms“. U pitanju je zajednički album dvoje vrsnih gitarista, dvoje braće po oružju, Stevea Hacketta (kojeg ne treba posebno predstavljati) i Stevea Rotheryja (imao je značajnu ulogu u djelovanju i stvaranju jedne od boljih britanskih progresivnih bendova 80-tih godina – Marillion). Ono što je zajedničko obojici je činjenica da nikad nisu težili virtuoznosti koja bi bila samo sebi svrha, rekao bih da je na ovom albumu u konačnici završila njihova potraga za isprepletenim gitarskim linijama prepunih senzibilnih aura, s ponekad vilinskom atmosferom, a koje su u dijametralnoj suprotnosti s gitarskim onaniranjem koje su nam na tvrđavi sv. Mihovila priuštili Steve Vai i Joe Satriani.
Steve Hackett & Steve Rothery – “„Red Dragon“”
O suradnji ovih vrsnih glazbenika, dvoje interpretatora koji su svojim radom pozitivno obilježili britanski progresivni rock navodno se šuškalo više od dekade, pa je eto ovaj zanimljiv uradak nedavno ugledao svjetlo dana, te ga bez dileme već sada možemo proglasiti jednim od zanimljivijih uradaka objavljenih u tekućoj godini.
Inspiriran je vječnom temom – morem kao simbolom dinamike života, morem koje je u isti mah slika života i slika smrti, morem koje ima božanske osobine davanja i oduzimanja života, morem s njegovim zlokobnim zvukovima valova koji se lome o hridine, srećama i nesrećama upornih moreplovaca kojima je to uvijek bio izazov.
Kako sami glazbenici kažu: „Uspjeli smo ovaj brod dovesti u sigurnu luku“.
A hoće li ovaj brod ostati usidren, ili će (što bi apsolutno bilo poželjno) isploviti u neke nove audio avanture koje bi trebali biti popraćene koncertnim nastupima, ostaje za vidjeti.
Ono najznačajnije što se iz svake kompozicije može čuti i osjetiti je neusiljena koegzistencija dvaju majstora gitare, dvije gitarske filozofije u kojoj nema mjesta za gitarske gužve, nema mjesta za gitarske dvoboje, nema potrebe za brzinom. Kao da dva entiteta istog organizma osluškuju što onaj drugi ima na umu, dopuštajući mu stvaranje atmosfere i dinamike. Ovdje nema mjesta prestižu, ovo je zaista prirodna fluidna simbioza dvaju, naizgled različitih, a opet istih karaktera. Ovo se apsolutno ne smije doživjeti kao niz solo igara, te je tako izbjegnuta neugodna situacija i predvidljiva zamka isticanja ega.
Na albumu su za međuresornu suradnju sa skladnom internom ravnotežom zaslužni i Riccardo Romano (klavijature, bas), Daniele Pomo i Leon Parr (bubnjevi). Riccardo i Daniele su inače članovi talijanskog progresivnog benda Ranestrane.
Steve Hackett & Steve Rothery – “The Roaring Waves”
Uvod u ovu „simfoniju“ adekvatno je pripao „The Storm“ lirsko-dramski složenac različitih emocija u kojima dominira Hackettova oštrina; naredna „Sandsend“, ublažuje početni zanos s dugim tonovima Stevea Rotheryja stvarajući na momente (makar meni) dio Floydovske atmosfere.
„Red Dragon“ uvodi folk elemente s Hackettovim sitar introspekcijama koje nas svjesno ili nesvjesno odvlače na Beatlesovsku opsjednutost istim, stvarajući pri tome sasvim solidnu orijentalnu psihodeličnu atmosferu.
Naslovna „The Roaring Waves“ akustičnim introm nježno nas uvode u nastavak ove instrumentalne sage u kojoj zasluženu ulogu ima usklađena ritam sekcija uz „malu“ i svrsishodnu pomoć sintisajzera. „K-129“ posvećena je sovjetskoj podmornici nestaloj u Pacifiku tijekom Hladnog rata, pomalo (na momente vjerno prikazana) klaustrofobična atmosfera bubnjarskim hipnotičkim šuškanjem, i primjenom elektonike postignuta je dark atmosfera neizvjesnosti i beznađa tamnih dubina.
Ukratko, kako sam kazao u početku, ovo je album vrijedan svake sekunde vašeg vremena.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
