Prijateljstvo i suradnja između Georgea Harrisona i Jeffa Lynnea datira još od vremena postojanja Beatlesa. Stoga nije bilo čudno kad je George pripremao materijale i ulazak u studio za snimanje albuma koji će dobiti ime “Cloud Nine”, da je i Jeff Lynne bio s njime.
No, po ulasku u studio priča dobiva neočekivani obrat, jer u njega najprije svraća Roy Orbison, potom Bob Dylan i na kraju Tom Petty.
Rađa se ideja o snimanju zajedničke pjesme za Harrisonov album.
Rečeno, učinjeno!
No, za vrijeme snimanja u studiju je nastala magija, i kad je snimanje bilo gotovo, svi su se složili oko toga da je pjesma ipak izvan konteksta albuma, što se kolaboracije tiče. Bila je toliko uspješna da se ideja o nekoj grupi sama nametnula.
Kad su ‘prespavali noć’, ideja je ne samo ostala, nego i sazrela, te se pristupilo traženju prikladnog imena za supergrupu u nastajanju.
Kako je atmosfera u studiju bila opuštena, pale su zezancije i dobacivanja s imenima.
Harrison je u jednom trenutku predložio “The Trembling Wilburys”, što je bila referenca na “tremolo” efekt koji su često koristili. No, s druge strane studija Jeff je pogrešno čuo i protumačio to kao “Traveling”.
Drugi dio imena također je došao od zezancije. Naime, dogovor je bio da se svi sudionici potpisuju kao “Wilbury”, što je bila Harrisonova ideja još na snimanju albuma ‘All Things Must Pass’, a izveo ju je iz izraza “we’ll bury ’em” – pokopat ćemo ih, u šaljivom smislu skrivanja neuspjelih snimaka.
Tako su spojili “Traveling” i “Wilburys” i ime je ostalo.