U nekoj eri, u umjetnosti, uvijek postoje neke točke oko kojih se okreću gibanja, stremljenja, rezultati, promašaji, pogoci ….
U eri eksplozije popularne muzike, koja je skretala u umjetničke vode eksperimentirajući sa svim i svačim, i pritom nailazila na veliku podršku sljedbenika, bilo je logično da postoje ti stupovi koji će nositi nadgradnju zvuka “muzika”.
Pink Floyd je bio jedan od tih stupova, a pogotovo njegova djela, i da fokusiramo izbor, album “The Dark Side of the Moon”. O tom se albumu danas pišu knjige, pričaju priče, ali postojala je jedna situacija kad je i on sam, ma koliko bio velik u nastajanju, bio gurnut na stranu i gledao u leđa tvorcima.
Razlog se zvao Monty Python’s Flying Circus!
Svi su članovi benda bili ljubitelji grupe koja je pak na svoj način unijela revoluciju u humor i pogotovo satiru, i koja je na BBC-u imala svoju seriju emisija u kojima su nemilosrdno i maštovito secirali sve moguće negativnosti u društvu.
I kako ne bi propustili nijednu novu epizodu, Pink Floyd je prekidao snimanje albuma da bi se odgledala epizoda.
I to ne samo jedna, to je bio ritual kojeg se nije zapostavljalo!
I da priča bude kompletna, pobrinuo se engleski porezni zakon, jer je prihod od prodaje albuma “The Dark Side of the Moon” bio toliko velik da je grupa ušla u razred od 90% poreza, pa su tražili način kako da nekako smanje ta izdvajanja.
Jedno od rješenja ukazalo se kad su dobili poziv od Monty Pythona da pomognu financirati film “Monty Python and the Holy Grail”, film kojeg nitko nije htio financirati jer je po svim tadašnjim parametrima unaprijed bio osuđen na neuspjeh (dogodilo se suprotno!).
Pink Floyd je “uletio” s 200 000 funti!
I tako se krug nekako zatvorio, po nekoj uvrnutoj logici za koju i ne treba objašnjenje!
